Duboko smo ušli u drugu polovicu sijećnja. Južina nas opandrčila sve redom. Iz jeseni kao da ulazimo u ljeto. Dali će Bog prirode nešto izmjeniti, pa nas zasuti snijegom i injem ostaje upitno i u mislima i željama svakoga od nas. Možda nekome i ovako odgovara.
Gledam, gledam, čitam. Ništa se ne pitam samo donosim zaključke i to sama za sebe. Nepotrebno ih je iznositi.
Slušam već par dana proljetnu pjasmu kosa. Jadan, ako zahladi i zapuhnu ga hladni vjetrovi ostat će bez glasa. Teško da će ga ponovna južina ohrabriti, jer vjerujem da je u razdoblju južine možda shvatio bit prirode. Možda i svoju, da se ne treba zanositi nenadanim hirovima prirode. Možda će i odustao od pjesme. Možda neće htjeti prihvatiti nepredvidive okolnosti, bit će pažljiviji i mirno će čekati stabilizaciju godišnjih doba. Ako to ne doćeka nikome ništa.
***
Boris Novković
Više ništa nije kao prije
gdje su ti dani protekli
samo nasmiješi se
i ne daj bol da primjete
Ako te budu pitali
gdje smo to davno ostali
samo nasmiješi se
i ne daj bol da primjete
Ref. 2x
Visš ništa nije kao prije
samo ista rana boli me
kuda tvoje oći nocćs gledaju
kada staru ljubav ne vide