Počelo je odbrojavanje. 21 dan do kraja krajeva? Ovo sa 21 gram asocira me na taj „očekivani“ trenutak. Najme..  priča se kako 21 gram nestane od težine osobe kad ona ode na drugu stranu. Kkoliko je to ispravno mišljenje nebi sad o tome. Ništa više ne vjerujem, ni u ništa ne sumnjam. Dopuštam vremenu i događajima da sve poslože na svoje mjesto.

Ne.... ne izrugujem se, ako vam je to palo na pamet. Ipak zanimaju me reakcije kad dođe taj tan. Reakcije onih koji misle kako će tada teći med i mlijeko. Kako se neće ništa trebati raditi, osim pukog mudrovanja. Kako ćemo živjeti u izobilju koje će nam Bog podjeliti.

Izobilje nam i sada Bog dijeli, samo što ga na krivi naćin uzimamo. Dozvolili smo „drugima“ da nam udjeljuju  mrvice  uz to vjerujući u svakakve gluparije. Voda je došla do grla, i sad nada u spas stiže sa tim datumom.

Možda, daj Bože ... ali o tom potom..... Ćut ćemo se, vidjet ćemo se, jer sve ide po Božjem planu.

Ako sam u krivu – što onda?... Hoću li biti „prokleta i kažnjena“ zbog svoje nevjerice?

Vidjet ćemo. Sjetite se one stare izreke; što je suđeno nije izgubljeno. Jedno znam,Tj. vjerujem u to;

Bog ne kažnjava svoju djecu. No vjerujem da ima neki poredak, razlog, pa prstom pokaže...Ti dalje nemožeš, tvoje vrijeme je prošlo.

Zato se ne bojim, niti se veselim. Gledam na sve normalno, spremna i otvorena za svaku situaciju i događaj. Jer znam da će sve biti onako kako treba biti. I kad prođe taj dan, izmislit će se neke nove famozne teorije. Gdje ću biti Ja, a gdje bilo tko od Vas, vidjet ćemo. Neka mam je svima sa srećom u svakom slučaju.