Kradem te iz drugih zagrljaja,
posuđujem tvoje usne na kratko;
da osjetim toplinu na trenutak,
da obrišem prazninu sa sebe.
Nisi broj među neznancima,
ne biram te samo večeras,
poznam u tebi
ono, nešto svoje,
i ostani tu, dovoljno dugo.
Ne trebaš razumjeti,
ne moraš shvaćati,
dovoljan je tvoj osmjeh,
taj, iskreni, lijepi osmjeh...
i pogled u tami kojim potvrđuješ,
da znaš, da prihvaćaš...
da sutra, možda, već odem.
Uzimam tvoje lice,
k'o sjenu, da me prati,
za noć il dvije...
mjesec il' više...
to je, sada SVE...
što imaš od mene.
bglavac
irida
edin.kecanovic
