Klupko mi se odmotalo i zamrsilo, pa ga moram malo raspetljati. Bolesna sam, pa je za dio zamotancije i zapetljancije kriva magla u glavi. Kašljem, kišem, šmrcam i gunđam jer mi teško pada kad ne funkcioniram. Svibanj je, a ja kao da sam na snijegu spavala.

Životni MOTIVATORI poručuju: Uživaj u trenutku...!

Ha..,ha..,ha...Mogu samo reći da mi je u ovom trenutku kristalno jasno da moram već jedanput naučiti stati, jer kad ne stanem sama, život, tj. bolest me zaustavi. E sad, u bolesti nitko normalan ne može uživati, ali u spoznaji kako joj izmaknuti može.

Na floskule i maglovita obećanja sreće, tih istih životnih trenera moram reći da sreća nije neko stanje koje možete pod njihovim vodstvom dosegnuti i do kraja života biti u nirvani. Sreća nije ni neko mjesto na koje pod nečijim vodstvom trebate stići, pa tako pronaći raj na zemlji i svakako sreća nije privilegija nekih izabranika.

Prvo, sreća se ne da objasniti, pa se ne da i ne može ni trenirati. Zašto? Zato što svakoga usrećuje nešto drugo. Zato nema ni univerzalnog lijeka za nesreću ni univerzalnog načina kako biti sretan.

Znanost govori o dopaminu, serotoninu, endorfinima itd. ali ni jedan laboratorij na svijetu nije proizveo sreću. Ni neće. Pri tome zaboravite tzv. pilulice sreće, jer one nemaju veze sa srećom, samo prekrivaju ljudsku bijedu i nesreću, anesteziraju boli duše. 

Ne postoji stanje sreće, neka vječna ekstaza; postoje samo trenuci sreće, slatki mali mjehurići koji nas na tren obaviju i iscijele nam dušu da možemo dalje koračati ovom dolinom suza. Oni su rijetki i lijepi, skoro nestvarni, poput mjehura od sapunice. Pojavljuju se kad ih ne očekujete, u vrijeme i na mjestima gdje im se ne nadate, nahrane vam dušu i rasprsnu se poput mjehura od sapunice, ostavljajući za sobom slatko sjećanje i snažnu čežnju da to ponovo doživite i iskusite.

Ako vas netko mora "voditi za ruku" između tih dragocjenih trenutaka vi ste u problemu, jer, ako iz bilo kojeg razloga izgubite svog vodiča posegnut ćete za nekim drugim "pomoćima".

Nisam jedina koja takve, skupo plaćene treninge smatra "placebo srećom". Znam, većina će reći: "Glavno da pomaže", ali smatram to pogubnim. Čak i dijete jedva čeka da se iščupa iz roditeljskih ruku i počne  koračati i trčati samo. Moramo naučiti da je patnja neizbježna sastavnica ljudskog života i da se čovjek mora naučiti s njom nositi i podnositi je. Samo tako možemo rasti i ojačati. Tako čovjek postaje onaj MAG iz tarota, koji ovlada s toliko vještina da mu se i Nebo, Sudbina i Sreća sama, naklone.

Jedina prava motivacija je: Život možemo naučiti i iskusiti samo živeći ga!

Nisu život samo sretni trenuci, oni su začin životu...