Osobna odgovornost ezoteričara za „proricanje“
Osobna odgovornost ezoteričara za „proricanje“ je ogromna jer se sa ničijom sudbinom ne igra. To su opasne igre koje mogu opteretiti karmu i pitača i ezoteričara ako olako pristupamo bilo kojem problemu koji zadire u sudbinu samu.
Stara poslovica kaže: „Ono si što misliš da jesi“ i ako pitač inzistira na tome da je nesretan i bit će nesretan.
Ali, promjena je moguća i krije se u čovjekovoj slobodnoj volji i u skoro beskonačnoj mogućnosti novih izbora. Istina, često nam se ne sviđaju izbori koji se nude čisto zdravorazumski jer želimo zadržati (konzervirati) postojeće stanje po definiciji: „Bolji je vrag kojeg poznajemo, nego nepoznati anđeo“, pa imamo često paradoksalnu situaciju da čovjek unatoč dobivenih odgovora na svoja pitanja uporno kuka da se u njegovom životu ništa nije promijenilo.
Istina je da ezoteričar ne smije niti jednim svojim postupkom ograničavati pitačevu slobodnu volju, jer svoju sudbinu svatko mora mijenjati sam.
Ako u odgovoru stoji da su željena sreća i trenutna situacija u opreci preostaje mi samo naglasiti: “Pazi što želiš, moglo bi ti se dogoditi da to i dobiješ!
Dakle dragi moji, pitajte, ali i razmislite o dobivenom odgovoru. Nemojte zato, jer odgovor nije onakav kakvog ste željeli reći: „Meni se to ne može dogoditi. To nema veze sa mnom.“ I onda dalje tražiti osobu koja će vam reći utješnu laž, samo zato jer to želite čuti.
Danas naši maturanti kreću stazom novih izbora, prekosutra imamo u Lijepoj našoj lokalne izbore, a na osobnoj razini se svakodnevno susrećemo sa novim izazovima i novim izborima i reizborima.
Dakle, mislim da nam je večerašnja tema vrlo prikladna i aktualna.
bglavac
edin.kecanovic
