Petogodišnji dječak iscrtao je cijeli zid u kući, apstraktni crtež na poklon njegovom ocu koji je bio na poslovnom putu nekoliko dana. Njegov otac je odlučio da ga ne grdi, naprotiv, odlučio je iz ljubavi objasniti da voli njegove crteže i rekao mu da će mu pokloniti poseban blok gdje može nacrtati šta god poželi. Rekao je da će mu ostaviti taj poklon kad god mora otići, a on slobodno može nacrtati nešto. Kad se vrati on će to uramiti i staviti u kancelariju. Rekao mu je i da je ponosan na njegov talenat i spretnost, ali sljedeći put neka to uradi na listu bloka za crtanje, a ne na zidu jer će mu biti teško da cijeli zid ponese sa sobom.

Vi odlučujete kako želite da vas djeca pamte.

Šta želite postići? Strah ili poštovanje?

Izaberi da gradiš, izaberi da učiš iz ljubavi.

Zidovi se uvijek mogu prefarbati.

Alen Matić

Ova pričica me podsjetila na odrastanje moje djece. Kad smo se uselili u naš prvi vlastiti stan, ogromni hodnik koji se protezao duž cijelog stana je vrlo brzo dobio njihove potpise i druge črčkarije, no, mi smo postupili drugačije od oca ove priče.

Prebojili smo zidove od poda do polovice perivom bojom i tako im dopustili da crtaju do mile volje. Bio je to njihov kreativni prostor, a njihovi prijatelji su rado dolazili k njima upravo zbog tog zida kreativnosti.

Danas su dvoje od moje troje djece dizajneri po profesiji, a treće dijete je vrlo praktično i organizirano.

Možda neće napraviti ništa što će ih proslaviti, ali dobro se snalaze u svim životnim situacijama, a nije da ih život mazi, a ja to smatram najvežnijim.

I da, zidovi se uvijek mogu prebojati, ali mogu se i oprati, a pedagoški propusti se nikada ne mogu ispraviti, jer se djetinjstvo ne može vratiti.