Popila sam carbomed (medicinski ugljen), pijem nezaslađeni crni čaj, jedem dvopek, slane grisine i slane štapiće i nastojim se oporaviti od još jedne želučano crijevne viroze, mučnog povraćanja, bolova u trbuhu i proljeva.

Iako sam kihnula stotinu puta, nisam sigurna da je to viroza i mislim da to doktori tako zovu da skrenu pažnju sa hrane koju kupujemo u kontroliranim uvjetima koja je ipak definitivno izmakla svakoj kontroli.

U djetinjstvu sam ovakve tegobe imala samo kada bih se prejela nezrelog voća. Pretjerana higijena tada nije ni bila moguća, vodu smo nosili sa bunara tri kilometra udaljenog, ali nitko se nije razbolijevao, a ja svako malo imam probavne uragane.

Gledam rokove trajanja proizvoda, nastojim oprati sva kemijska tretiranja sa svježeg voća i povrća, pa ipak, svako malo mi treba dijeta za ova luda stanja.

Otkada sami ne uzgajamo svoju hranu ni ne znamo što jedemo.

Mislim da je u tome problem.

Tko kontrolira kontrolore?