Dok se vozim zubaru umjesto psihičkih priprema na zubni stolac promatram naizmjence putnike u tramvaju i svoj grad kroz prozor...

Na jednoj pekarnici se koči jako dobar slogan: "Njegovo veličanstvo kruh", kao poziv na otrežnjenje i povratak stvarnim životnim vrijednostima...

U tramvaj nahrupi grupa učenika i odmah svi vade mobitele i kreću u surfanje nesvjesni jedni drugih neki imaju slušalice u ušima i mob u rukama...

Očito idu u isti razred, dakle nisu nasumična grupa, ali ne razgovaraju međusobno nego surfaju po fb-u, možda čak jedni drugima ostavljaju lajkove i komentare...

Stoje jedni pored drugih kao dva tramvaja koji se ne dodiruju, a ja se pitam kako će ta generacija znati živjeti zajedno, kad više ni ne razgovaraju međusobno bez posredstva društvene mreže...