Kadgod je moje zdravlje u minus fazi zadajem sama sebi obećanja koja vrlo ozbiljno shvaćam...

Danas sam odlučila svaki dan napisati barem pet rečenica i nema izgovora za kršenje obećanja danih samoj sebi, ne može biti tako teško...

I šta je to u usporedbi s pisanjem romana ili znanstvenih knjiga...?

Mislim da su nas moderne tehnologije razmazile, dok mi se slova na zaslonu pojavljuju u nizu zavidnom brzinom razmišljam o starim piscima i prepisivačima koji su guščjim perom, nevjerojatnom strpljivošću, često u vrlo mračnim izbama napisali veličanstvena djela, a ljudi našeg vremena literaturu svode na vic, dosjetku, grafit...

No, ima još beskrajno strpljivih i upornih ljudi kojima se divim, kao što je na primjer naš Cune koji je sve svoje knjige napisao rukom, bravo Cune...