Vjerujem da i vi imate takve dane...

U takvim danima sve nekako počinje s buđenjem.

Mučite se, na rubu svijesti vam je da se morate probuditi, ali nikako se ne uspijevate probuditi.

Proplamsaji svijesti o buđenju vam kidaju paučinu sna, ali san se svejedno nekim čudom nastavlja, istina izobličen trenucima prekida, ali se ipak nastavlja kao opravdanje ne-buđenja.

I dok se san i java bore za vašu pažnju, ipak se nekako probudite.

Umorni, kao da i niste spavali, prvo malo sjedite u krevetu i onda teških nogu krenete u novi dan.

Radite samo neodgodive stvari, jer ništa vam se ne da.

Nemate ni volje, ni snage, ni motivacije.

Sutra će biti bolje...!!!