Praznik rada
Samo što nije stigao
1 Maj, Međunarodni praznik rada...Većina vas zna moj stav o takvim danima i izmišljenim blagdanima, bilo da se radi o Danu planete Zemlje, Danu bijelih supova, Danu prijateljstva ili nečeg sličnog.
Kad nešto (ili netko ) dobije svoj dan, već odavno mu se crno piše.....velik broj nas je nekada, dok se to slavilo javno izvikivao da se ne može za jedan dan u godini ispraviti sve ono što tlači čovjeka stalno; a to što je posla sve manje i egzistencija sve nesigurnija, to što mlade generacije tonu u beznađe je vrhunac besmisla takvih dana.
Ovoga 1 svibnja imamo Međunarodnu nezaposlenost. Što onda čestitati...???
Međunarodni praznik rada obilježava se kao spomen na velike radničke demonstracije održane u
Chicagu dana 1. svibnja 1886. godine, kada je u sukobima s policijom poginulo više od dvije stotine radnika, a osmero je radnika osuđeno na smrt.Demonstracije su održane radi zahtjeva radnika za osamsatnim radnim vremenom.
Prvi svibnja se kao međunarodni praznik rada obilježava od
1889. godine, a u Hrvatskoj je prvi put obilježen 1890. godine u Maksimiru.U
20. stoljeću se datum s vremenom etablirao kao anarhistički i socijalistički blagdan, te je baš u tim krugovima poznat i kao Međunarodni dan radnika, odnosno Praznik rada. U ovom je obliku prvi svibnja postao međunarodno slavlje socijalnih i ekonomskih uspjeha radničke klase i sindikalnog pokreta.
karanfil
radničke demonstracije u Chicagu 1. svibnja 1886.
Proglas iz 1908. godine u Rijeci.
http://hr.wikipedia.org/wiki/Praznik_rada
No..., živimo upravo u ovom vremenu,
kakogod (to je za psihološke i sociološke analize) mene zanima hoćemo li i ovog 1. maja šutjeti o tom danu, jednostavno ga ignorirati ili samo papagajski ponavljati čestitku..., možda otići na besplatni grah i slušati tirade političara....ili ćemo umjesto čestitke, svakoj nezaposlenoj ...ili možda zaposlenoj ali tlačenoj osobi poručiti: PROGOVORI...digni svoj glas...učini bilo što, ali iskorači iz pasivnosti...!!!Sretan vam Praznik ne/rada!
Vaša urednica
Irida
bglavac
