Kruha i igara...

Prisilni globalizam i lokalne fešte...

O televizijskom programu sam već pisala...

Uvežene (političke kupovine) sapunice i informativne emisije, rijetki dokumentarci i informativne emisije koje vrte vijesti svjetskih agencija...

Da, zaboravih poplavu kuharskih emisija...

Ostalo su reprize već tisuću puta repriziranih stvari...

Žive produkcije je jako malo...

Što je žešće nametanje globalizma, manje novaca je za živu produkciju, manje je novca općenito...

To su gorki plodovi globalizacije...

Zato na televiziji imamo priliku gledati živopisne lokalne povijesne igrokaze koji se množe kao i kuharski uradci...

Uskoro će svako selo imati svoje povjestice uprizorene kao nešto tradicionalno...

Narod je neuništiv, dovija se kako zna i umije...

Narodu treba samo kruha i igara...

Pošto se zakoni kroje po mjeri zakonodavaca i sa svrhom da njima i služe, narod uzima stvari u svoje ruke...

Na razne načine...

Ako nema kruha (posla), vlasti bi se nad tim morale zabrinuti...

Najopasniji su ljudi koji više nemaju što izgubiti...

Ako je industrija zabave u krizi, narod se zabavlja sam...

Pošto se na lokalnoj razini najčešće uprizoruju neke povijesne bitke i bune, vlastima bi i to trebao biti neki indikator...

Narodu je ionako važno ono rimsko: "Kruha i igara"...

Kakve to veze ima s magicusom...

Velike...

I na magicusu ljudi žele naći nešto kvalitetno i korisno (kruha), ali se i zabaviti...

Najbolje ispadne kad magicusi sami osmisle i izvedu i jedno i drugo...

Nama ne treba scenografija...

Dovoljne su volja i mašta...

Vaša Urednica Irida