Pod vodom, teže se određuje izvor zvuka. Brzina zvuka brža je nego u zraku.

Životinje imaju različiti sluh. Pomoću njega komuniciraju, bitan im je za razmnožavanje i uočavanje neprijatelja i plijena. Nekim životinjskim vrstama, sluh je primarno osjetilo. Sisavci imaju dobro razvijen sluh. Poseban oblik je korištenje ultrazvuka. Registriranjem povratka odaslanog zvuka, određuju svoj položaj u prostoru ali i položaj plijena u odnosu na sebe. Dvije su vrste posebno dobro razvile korištenje ultrazvuka, kitovi zubani i šišmiši, ali i neke druge vrste ga upotrebljavaju, samo ne tako izraženo.

Njuh, vrsta osjeta koji nastaje kad mirisne čestice podražuju receptore njuha, tzv. Schultzeove stanice, kojih u čovjeka ima oko 600 000, a raspoređene su po mirisnoj regiji u sluznici gornje nosne školjke. Temeljni dijelovi nosa građeni su od koštanog i hrskavičnog tkiva .Oni čine korjen nosa i nosnu pregradu septum, koja uzdužno dijeli nosnu šupljinu popola . Kosti lubanje iza nosa pune su šupljine koje se nazivaju paranazalni sinusi. Oni se otvaraju u nosnu šupljinu , te su poput nosnih puteva prekriveni sluznicom .Osjet njuha čovjeka, majmuna, ptica, gmazova i vodozemaca mnogo je slabiji od osjeta njuha ostalih sisavaca.

Sastoji se od organa za njuh, to su osjetilne stanice njuha smještene u sluznici u gornjem dijelu nosne šupljine. Ove stanice se podraže u prisutnosti raznih plinovitih kemijskih tvari koje se otapaju na sluznici. Živčani impuls od osjetilnih stanica njuha odlaze njušnim živcem do centra u velikom mozgu gdje nastaju mirisi.

Anosmija je odsutnost osjeta mirisa, odnosno gubitak njuha. Ona može biti privremena ili trajna.

Dodir ili opip je složeni skup više osjetila od kojih neka imaju posebne živčane završetke u koži, mišićima i drugdje, a reagiraju na raznolike podražaje i prenose primljene dojmove mozgu da ih dalje preradi. Osim što predstavlja svojevrsnu dopunu vidu, okusu i mirisu, često se na njega oslanjamo da provjerimo istinitost onoga što ti osjeti sugeriraju, a može i nadomjestiti neki drugi osjet (npr. Brailleovo pismo koje slijepima omogućava čitanje dodirom prstiju.).

Osjetni organi za dodir su rasprostranjeni po čitavom tijelu. Dodir je osjetljiv kako na promjenu temperature, tako i na bol. Također nam daje i osjećaj prostora. Osim toga djeluje kao sustav ranog upozorenja ljudskom tijelu – osjet topline i boli često govori našem mozgu da nam je tijelo u opasnosti prije nego što smo je svjesni, pa će tijelo odmah reagirati kako bi se zaštitilo. Npr., brzo ćemo maknuti ruku s vruće površine da se ne opečemo.

Mnoga su istraživanja pokušala otkriti kako osjet dodira djeluje, otkrilo se da svaki živčani završetak ima vlastito receptivno polje – područje kože koje se podražuje kako bi se djelovalo na taj živac. Obavijesti o dodiru putuju od osjetnih završetaka, preko živčanih vlakana, somatskih živaca do središnjeg živčanog sustava. Receptorska polja razlikuju se u stupnju osjetljivosti i ovise o koncentraciji živčanih završetaka u različitim djelovima kože

Osjetna područja za toplo i hladno su međusobno povezana ali i odvojena osjetna područja za registraciju promjena u temperaturi okoline. Dodir objekta dovodi do osjeta temperature, a da li ćemo osjetiti toplo ili hladno ovisi o temperaturi podražaja, i u manjoj mjeri o temperaturi kože. Osjeti za temperaturu su relativni: kada je temperatura našeg tijela normalna možemo percipirati kožu druge osobe kao toplo, no kada imamo povišenu temperaturu koža druge osobe može nam se učiniti hladnom.

U koži postoje dvije vrste termičkih receptora: za toplo i za hladno. Receptori za hladno su smješteni bliže površini, a za toplo nešto dublje u koži. Receptori za toplo se aktiviraju pri povećanju temperature kože - kada kožna temperatura postane veća od 30°C (osobito djeluju pri temperaturi od 39-40°C), a za hladno pri smanjenju temperature – kada je temperatura kože manja od normalne (36°C), pri 25-27°C.

No, ako u isto vrijeme podražimo i tople i hladne receptore osjetit ćemo samo toplinu. Ukoliko se temperatura kože povisi iznad 44°C ili snizi ispod 17°C aktiviraju se receptori za bol.

Bol je složeni doživljaj koji uključuje brojne komponente, a nastaje kod svakog podražaja kad prijeđe izvjesnu granicu intenziteta. Podražaju koji izazivaju bol nazivaju se nociceptivni podražaji, a receptori na koje ti podražaji djeluju nociceptori. Najjednostavnija reakcija na bolni podražaj je refleks povlačenja. Bol se često nastoji suzbiti analgeticima. Razne vrste boli su: akutna (kratkotrajna, izaziva promjene u vegetativnom živčanom sustavu, funkcija joj je zaštita od ozljeda),kronična (degenerativni proces u organizmu), površinska, dubinska, oštra, mukla i dr.

Rezultati eksperimentalnih psiholoških istraživanja pokazali su da tolerancija na bol ovisi o crtama ličnosti ispitanika. Kasnija istraživanja su pokazala da je bol moguće smanjiti, kada se aktivnost ispitanika usmjeri na njemu zanimljive sadržaje. Za ispitivanje boli u laboratorijskim uvjetima koriste se najčešće termalni i električni podražaji. Ispitivanje boli predstavlja važan medicinski problem, osnivaju se posebni centri za izučavanje i tretman boli.

Izvor: Wikipedija