Slatko prepuštanje...

Nedjelja mi je oduvijek bila dan za punjenje baterija...

Sve sam mogla obavljati polako, natenane...

Nikad mi nije bila ni kisela ni prokleta...

Prije je to bila lijena nedjelje, kad se činilo da i vrijeme usporava...

Zbog toga mi se nedjeljom činilo da imam sve vrijeme svijeta...

Nedjeljom sam se prepuštala toku svijesti...

Rješenja, kroz tjedan nerješivih situacija su se najedanput bjelodano otvarala...

To me stvarno opuštalo...

Lijeno i bez napora bih gledala svoje misli, kako protječu preko mog unutrašnjeg ekrana, slatko prepuštena ničemu posebnom...

Slatko prepuštanje nečinjenju...

Dan bez imperativa, a vrijeme se lijeno vuče i ja posve nasinhronizirana na tu sporost...

Često mi je godilo to sporo kapanje minuta u nedjeljnu tišinu...

Naravno da je tome doprinosio i raskošniji blagdanski ručak...

Osluškujem nedjeljne ritmove na portalu...

Iako smo malo živnuli od blagdanske omamljenosti, oduvijek je to na magicusu, najsporiji dan u tjednu...

Volim sve jake okuse, trpke, gorkaste, kisele, ljute, ali i one slatke, stvarno slatke...

Zato ostavljam nešto slatko-gorko-kiselkasto za sve...

Limuni ne služe samo za limunadu...

Vaša urednica Irida