Iznenađenje...

Sve se može, kad se hoće...

Danas, kao i u sve dane u zadnje vrijeme uglavnom obilazim birokraciju...

Dan prekratak, a trebam se i ošišati usput i još po špeceraj stići...

Na bankomatu dok se ljutim na nevidljivost ekrana, zazvoni mi mobitel...

S druge strane čujem ugodni glas naše bglavac...

U dahu mi kaže da danas dolazi u zagreb i da bi se rado vidjela sa mnom, ako imam vremena...

Kažem: "Rado"...i pukne veza...

Obavim bankomat, maknem se od njega i uzvratim poziv...

Objasnim joj da ćemo se vidjeti u mom kvartovskom kafiću jer mi se djeca sele i kuća mi je u kaosu...

Rastumačim kako doći do kafića i u dogovoreno vrijeme je pričekam...

Kiša paducka, ali u rečeno vrijeme se pojavi naša Božica, nasmijana kao sunce, usred oblačnog dana...

Izgrlimo se i sjednemo, ona mi u ruke položi tri prekrasne ruže, za nas 3m...

Kaže, to je za rođendan magicusa i krene da će naručiti kavu...

Ja kažem da za rođendan ipak treba popiti nešto jače i ona se složi...

Mislila sam da me treba privatno, no, ona je stvarno došla zbog magicusovog rođendana...

Evociramo uspomene proteklih 6 godina, ona je s nama svih šest godina, redovita kao sunce koje izlazi svaki dan...

Ne mogu slikati jer mi je mobitel ispražnjen i baš sam žalosna zbog toga...

Slikala sam tri ruže za 3m doma, kad mi se mob malo napunio...

A ovu ružu šaljem Božici u Varaždin...

Baš mi je osunčala ovaj tmurni današnji dan dan...

Hvala Božice...!

Dragi moji magicusi, ne znam kad ću se opet javiti...

Kad sredim ovaj kaos oko sebe...

Vaša urednica Irida