danas prije ustajanja razmišljam , kako mi ništa ne treba, ni jelo ni riječi.... SAMO ZAGRLJAJ....razmišljam kako bi bilo dobro, da stanem na Trg da natpisom.... SAMO ZAGRLJAJ...gledam se....a vidim  ljudi prolaze...nevidljiva sam...kiša po meni silazi u lokvicu...nevidljive suze stopljene s kišom padaju...nitko ni da zastane ...ne zamjeram...mir u mene beskrajan...samo mirno promatram...čitam im misli...gle lude...kaj neide doma... sva je mokra...kaj hoće ni mene nitko ne grli...baš imam vremena za takve gluposti...primi se posla babo...žurim inaće bi....

i tako stojim...ne čekam ....svejedno mi...želja je nestala...samo stojim i promatram sebe i ljude...

prilazi baka...odi s menom na kavu...ja plaćam...samo ne stoj tako...ljudi te se plaše...hodi idemo...

zagrlim ju , zahvalim...spustim NATPIS ...otvorim kišobran i odlazim.....

I ONDA ME OVDJE DOČEKA 8. MART...danas se ne čudite , ako zagrljaj dobijete ranije....a DAN ŽENA...tko dočeka.....ZAGRLJAJA NIKAD DOSTA.Grli vas vanessa