Živjeti stalno pod visokim naponom je pogubno za zdravlje.

Svakodnevno frenetično ubrzavanje života je krivo za mnoge moderne bolesti, kroničnu depresiju, kronični umor', menadžerske bolesti, burnout (izgaranje ili pregorijevanje), raznorazne sindrome koji ne znače ništa, a mogu skrivati svašta.

O kroničnom nezadovoljstvu i usudila bih se reći i nesposobnosti za sreću, da ne i govorim.

Starenje neminovno nameće usporavanje, no, mnogi ne znaju usporiti, boje se ako stanu da se više neće moći pokrenuti. Uz to, starije osobe već po navici misle da moraju nešto raditi i neka rade, ali manje, polakše, "na rate". Treba štedljivo tršiti životnu energiju u starosti.

Problem je i u tome što tijelo stari, a duša ne stari, ona je vječno mlada i zaigrana. Zato se mala djeca i staci dobro razumiju, dijele tu istu zaigranost i čistu vjeru da je sve moguće.

Uostalom pretjerivanje u bilo kakvom radu vodi u kompulzivnost. Znam brakove koji su se raspali zbog preuredne kuće i uvijek umorne žene, u kojoj na kraju dana nije ostajala ni mrvica snage, volje i želje za njezinog partnera. 

Umijeće usporavanja i povremenog kratkog dnevnog odmaranja čuva zdravlje u svakoj životnoj dobi.

Jedna moja klijentica u poodmakloj dobi se žalila na sve u sebi i oko sebe, na zdravlje, svakodnevnu tlaku i nezadovoljstvo, a na moje pitanje što najviše voli raditi je rekla da je u mladosti voljela plesati. Nasreću, prihvatila je moju sugestiju da u svoj život vrati ples koji je za nju u mladosti bio izvor neizmjerne radosti. U početku je nakon plesa imala snažan muskul fiber kojeg se rješavala aspirinom sa C vitaminom i počela je redovno uzimati magnezij. Sada odlazi svake subote na ples i silno se raduje tim subotama. Nema više muskufibera, a ples je obnovi iznutra i izvana.

Uvedite u svoj život nešto što volite, što vas odmara i relaksira, nađite vremena za to, nađite vremena za sebe i neka to bude prvi korak usporavanja.