Živimo u svijetu grafita, citata i lajkova...sve manje ljudi čita...još manje ih piše....djeca ne čitaju lektiru...to je dosadno, prepišu je ili ako imaju sreće da je knjiga ekranizirana, pogledaju film, a i to im je dosadno...ne znam je li to sažimanje, lijenost ili totalna apatija...na fejsu se oko jedne rečenice nižu dosjetke i lajkovi...nerijetko je ta šarada oko samo jedne riječi...slike još razumijem...one mi pričaju...sve ostalo se slijeva u novi primitivizam...tko zna...možda se svijet ciklički mora vratiti u neko neartikulirano stanje da bi ponovo sam sebe rodio pročišćenog, svježeg i novog...dotle, i dalje ćemo gledati kako popularnost donosi na tisuće lajkova...a neki drugi dan će svijet tu istu popularnost tužno sahranjivati...za kraj...jedan citat vrijedan pažnje...i dva-tri najkraća posta u povijesti virtualnog pisanja...

***

PAŽNJA !!! čuvajte se na PRELAZU sa riječi na djelo ... srušen je čvrst KARAKTER ,SAVJEST je raskopana ..Teren je postao jakooo sklizav ....!!!

***

E pa ne moze to tako!!!

***

Nisam takva...

***

Auuuu

***

Poruka readykulu...drago mi je da si svratio...naši snovi se još uvijek sanjaju...redizajn se užurbano dovršava...nadam se da te novi magicus neće stavljati pred dilemu...odvojenosti...makar je odvojenost autentično ljudska... i malo podsjećanje...gramofon bez ploče je je samo muzejski artefakt...a sarma ili punjena paprika, ako te to muči, naruči šarene dolmice (sarma (od kupusa, vinove loze i svih mogućih lisnatica), punjena paprika, punjene rajčice, punjene tikvice, punjeni luk, punjeni patlidžan itd...itd...itd...izbora uvijek ima....i da predlažem zbližavanje ruku iz tvog avatara...samo interakcija ukida taj osjećaj odvojenosti koji te muči...živ mi bio...!