U tuđem svijetu, u tuđem gradu je sve nasinhronizirano na jezik domaćina i moram priznati ni neki dobar film nisam mogla pogledati, a da mi ne izmakne bit...
Povremeno sam pogledala CNN vijesti, povremeno sam pratila jedan francuski kanal, jedan kanal koji je imao program na ruskom, a od tamošnjih domaćih programa sam redovito pratila jednu Stand up produkciju, jer su glumci bili toliko dobri da mi riječi uopće nisu falile...
Pogledala sam i sve nijeme filmove Charlesa Chaplina i oni su mi bili pravi lijek za dušu.....tu mi također nisu falile riječi...
Nisam pratila redovito, ali pogledala sam nekoliko puta i tv Project Runwey....nešto kao modni Big Brother...zatvore 10 dizajnera u ogromnu halu sa krojačkim lutkama, crtaćim stolovima i šivaćim strojevima....i oni rade modni dizajn od skice do gotovog proizvoda, sve sami...imaju svoje modele....a zadnji put su doveli njihove majke i svaki dizajner/ica je oblačio nečiju drugu majku...super su..., oštra konkurencija, strog žiri, ali odlično napravljeno....Ajmeeee kako dobra ideja, kome bi ja to ovdje u Hrvatskoj mogla predložiti?????
To je bio jedini reality show u kojem su akteri doista nešto i radili i to me oduševilo...
Dakle, pokušavam reći da mi je između ostalih stvari nedostajala i domaća televizija. No, sad, kad mi je pri ruci silno sam razočarana: Skoro sve serije i svi ponuđeni filmovi su toliko puni nasilja, krvi, zločina, da se nema što pogledati....prestrašno.
Znam ja da naši tv-magi mogu kupiti iz tekuće svjetske produkcije i drugačijih i filmova i serija, zato se i pitam zašto je toliko nasilja otkupljeno?
Zar se onda treba čuditi nasilju na našim ulicama?