Trulež digitalnog kapitalizma
Internet je mrtav, a njegovo truplo počinje ličiti automatiziranom šoping centru gdje je svaki kutak osmišljen da iz korisnika/ca izvuče što više vrijednosti.
naboj:Matko Vlahović
Na kraju godine, pri sastavljanju različitih rang-lista kulturnih proizvoda, izbori za najbolje riječi obično ostaju u sjeni filmova, knjiga ili glazbe. Za razliku od pretežno estetskih briga, ključni faktor pri izboru riječi ili pojma godine je koliko precizno uspijeva odraziti aktualni zeitgeist – odnosno, navodno dominantni vajb godine. Tako je Oxford University Press, nakon javnog glasovanja i savjetovanja stručnjaka, za riječ godine odabrao trulež mozga (engl. brain rot ). Radi se o konceptu koji opisuje percipirano mentalno raspadanje uslijed prekomjerne konzumacije online sadržaja “niske kvalitete”, ali i samu estetiku sadržaja. Izraz se obično koristi ironično, kao svojevrstan stav, ne nužno negativan, prema online kulturi u kojoj sudjelujemo.
Brain rot se zapravo žanrovski dobro uklapa u čitav niz služavnih i (za)grobnih metafora o suvremenom online životu – tako govorimo o posranjivanju (engl. enshitification ) 1 , AI šrotu (engl. slop ) 2 , zombi internetu, ekonomiji truleži, raspadanju, digitalnom mračnom dobu itd. Ukratko, internet je mrtav, a njegovom se truplu događa gnjusne stvari.
Metafora mrtvog interneta potječe iz rasprava na nišnim online forumima i zajednicama, a značajniju pažnju privukla je 2021. godine kada je korisnik pod imenom IlluminatiPirate na forumu Agora Road's Macintosh Cafe objavio post pod naslovom Teorija mrtvog interneta: Većina interneta je lažna . Objava je objedinila razne spekulativne ideje koje su kružile online prostorima, nagnavši da se promjena u prirodi interneta dogodila oko 2016. ili 2017. godine, kada su stvarni korisnici postali zamijenjeni algoritmima, automatiziranim botovima i umjetnom inteligencijom. Ukratko, IluminatiPirate tvrdi da na internetu više ne postoje ljudi već isključivo botovi koji međusobno razgovaraju i produciraju sve bezličniji i sterilniji sadržaj. Iako je originalna objava bila prilično nekoherentna, teorija je naišla na plodno tlo, au mejnstrim prostor ulazi objavom članka novinarke Kaitlyn Tiffany Maybe You Missed It, but the Internet 'Died' Five Years Ago u časopisu The Atlantic . Od tada teorija doživljava omanji revival svaki put kad se pojavi vijest o novim automatiziranim sustavima.
Iako je ideja da su svi na internetu botovi očito sumanuta, ona ipak sadrži natruhe istine – uostalom, kao i svaka teorija urote koja imalo drži do sebe. Internet doista sve više počinje ličiti automatiziranom šoping centru gdje je svaki kutak osmišljen tako da iz korisnika_ca izvuče što više vrijednosti. Sučelja su pretrpana oglasima prerušenim u sadržaj, notifikacije vrište za pažnjom, a dizajnerski tamni uzorci (engl. dark pattern ) guraju korisnike prema odlukama koje koriste platforme, a ne njima samima. Osjećaj kontrole erodirao je pod utjecajem algoritama koji odlučuju što ćemo i kako vidjeti, gušeći spontanost istraživanja u korist beskonačnog skrolanja. Bazične funkcije, poput pronalaska informacija ili povezivanja s drugim osobama, sada su zagušene paywallovima , pretplatama i nametljivim privolama za podatke.
FOTO: tangi_bertin / Izvor: Flickr
Uzmimo za primjer Google – kompaniju koja je poprilično uočljivo odustala od svog originalnog mota “ Don't be evil ”. Zadatak internet tražilica je jednostavan: na upit korisnica_ka brže ponuditi relevantne rezultate. Dakle, što je tražila bolja, to će korisnici provesti manje vremena na njoj. Iz pozicije platforme to ipak nije najsretnije rješenje . Budući da im prihodi ovise o prikazivanju reklama, Googleu je u interesu da korisnici provode što više vremena unutar brižno izgrađenog ekosustava, a ne da im pruži najbolju moguću uslugu. Tvrtka je stoga ekonomski razboritije prioritetizirati sponzorirane linkove, a relevantne informacije sakriti iza nešto skrolanja. Prije desetak godina klikom na drugu stranicu Googleovih rezultata bio bi znak očaja i predmet memova , danas postoje šanse da se upravo tamo kriju tražene informacije. Poslovni model velikih platformi također pretpostavlja određeno balansiranje između izazivanja maksimalne moguće iritacije za korisnice i stvarne korisnosti.
Međutim, utjecaj Googleova rangiranja stranica ne ostaje ograničen na sam ekosustav platforme – njegova tražilica najkorištenije je sustav pristupa ostatku interneta. Pozicioniranje među rezultatima pretraživanja za milijarde web stranica, blogova i medija predstavlja razliku između vidljivosti i opskurnosti. Optimiziranju stranica za Googleove i druge algoritme posvećena je i čitava SEO (engl. search engine optimization ) industrija . Utrka za zadovoljavanje Googleovim algoritmima stvorila je beskrajno više šupljeg, repetitivnog sadržaja, optimiziranog ne za ljude, već za hirove algoritame. A kako uvođenjem automatiziranih sustava Googleova kontrola nad internetom jača, običnim korisnicima ostaje razvijati taktike otpora. Na primjer, praksa dodavanja riječi “reddit” na kraju Google pretrage postala je suptilna, ali značajna promjena koja odražava rastuće nepovjerenje prema serviranim rezultatima i potrebu za stvarnim sadržajem. Unatoč svim problemima Reddita, ta platforma još uvijek okuplja velik rezervoar zajedničkih stvorenih mišljenja, rasprava i iskustava, što nije nužno slučaj s ostatkom interneta.
Naime, značajan dio web prometa — prema nekim procjenama, gotovo polovici — proizvode automatizirani sustavi. No utjecaj botova nije ograničen na proizvodnju sadržaja, već stvara i nove načine ophođenja s digitalnom mrežom. Izvan okvira teorije zavjere, metafora mrtvog interneta odražava raširenu nelagodu i kolektivnu anksioznost koja vlada u online prostoru. Teorija mrtvog interneta nije samo teorija; to je raspoloženje, tihi šum u pozadini svake interakcije s modernim webom . Ona ne tvrdi samo da su botovi preplavili internet, već sugerira nešto daleko više uznemirujuće: da je čovječnost interneta ispražnjena, zamijenjena mehaničkim performansama tako uvjerljivim da jedva primjećujemo promjenu. Radi se o načinu na koji su naše interakcije sve više posredovane platforme koje prioritetiziraju bilo kakav angažman nad kvalitetom, o načinu na koji smo internalizirali te prioritete i oblikovali naše digitalne subjektivnosti. Čak i kad nismo botovi, igramo po njihovim pravilima.
Kako je to u seriji tekstova istražio i pokazao novinar portala 404 Media Jason Koebler , širenje sadržaja generiranog automatiziranim sustavima na društvenim mrežama poput Facebooka ukazuje na tu uznemirujuću transformaciju u prirodi online interakcije. Naime, daleko od toga da je Facebook mrtav internet sastavljen samo od botova, no ta je društvena mreža evoluirala u svojevrstan zombi internet — kaotičnu mješavinu botova, umjetne inteligencije i stvarnih korisnika, od kojih neki svjesno, a drugi nesvjesno stupaju u interakciju s automatiziranim sadržajem . Bizarne slike i sadržaji – poput Isusa sastavljenog od škampi , militarističke propagande, nekonsenzualne pornografije slavnih i svakodnevnih osoba generiranih umjetnom inteligencijom – infiltriraju se u platformu i oko sebe stvaraju “zajednice” (stranice i grupe) koje uključuju milijune profila stvarnih ljudi i botova.
Izvor: izvan konteksta / Flickr
“Platforma je postala nešto gore od razgovora botova s botovima. Postala je nakupina botova koji razgovaraju s botovima, botova koji razgovaraju s botovima po uputama ljudi, ljudi koji razgovaraju s ljudima, ljudi koji razgovaraju s botovima, ljudi koji se svađaju o lažnoj stvari koju je stvorio bot, ljudi koji ne razgovaraju ni s kim, a da toga nisu svjesni, otetih ljudskih računa pretvorenih u botove, ljudi su zabrinuti da su drugi ljudi s kojima razgovaraju botovi, hibridnih ljudskih/bot računa, kraja zajedničke stvarnosti, i, u središtu svega ovoga, jedna od najvrednijih kompanija na planetu koja je omogućila ovo sranje, jer njezini ljudski rukovoditelji i dioničari imaju previše novca. Taj novac pak previše ovisi o masovnom usvajanju tehnologije koja razbija stvarnost, da bi učinili išta po tom pitanju”, zaključuje Koebler.
Fenomen zombi interneta prema tome nije samo apstraktna zanimljivost, već odraz poslovnog modela Facebooka, ali i same logike velikih platformi. Tehnološki kritičar Ed Zitron je za tu logiku skovao termin ekonomija truleži . Izraz opisuje digitalni ekosustav vođen nemilosrdnom i konačno destruktivnom težnjom za rastom. Taj imperativ rasta doveo je do pada kvalitete online prostora i degradacije korisničkog iskustva. Ekonomija truleži je prema Zitronu sveprisutna sila koja utječe na gotovo svaki aspekt naših digitalnih života, od načina na koji konzumiramo sadržaj i komuniciramo do načina na koji uspostavljamo odnose i snalazimo se u svijetu. U nedavno objavljenom opsežnom eseju Never Forgive Them, Zitron naglašava: “Iskustvo prosječne osobe s tehnologijom toliko je agresivno i nasilno da vjerujem da blago traumatizira milijarde ljudi. Čini se da smo, kao društvo, sposobni shvatiti da naše društvene mreže mogu povrijediti, uznemiriti ili učiniti da se osjećamo ludi i ljuti, ali mislim da je vrijeme prihvatiti da ostatak tehnološkog ekosustava potkopava našu dobrobit na jednako podmukao način. I većina ljudi ne zna da se to događa, jer su svi prihvatili duboko usrane uvjete u posljednjih deset godina.”
Jedna svijetla točka sadašnjeg zombificiranog stanja interneta jest što je suludoj iluziji kako su velike tehnološke platforme drugačiji i “progresivniji” predstavnici kapitalizma konačno došli kraj. To ne znači da će platforme izgubiti svoju moć, upravo suprotno. Tako je, unatoč svim predviđanjima o brzoj propasti, Muskova kupovina Twittera i njegova izuzetno uspješna politička instrumentalizacija pokazala ostalim platformama da su moderiranje sadržaja, bavljenje provjerom činjenica, ograničavanje botova ili desničarskih trolova i prazno pokazivanje brige za “demokraciju” tek nepotrebni troškovi. Nije trebalo dugo da ostatak sektora usvoji lekciju pa je tako i Facebook odustao od dosadašnjeg modela moderiranja i provjere činjenica ( Zuckerbergova novopronađena vjera u slobodi govora pritom će vjerojatno podrazumijevati više transfobije, ali ništa manje cenzuriranja genocida).
Ako želimo drugačiji internet, ne možemo čekati da se korporacije “poprave” ili da algoritmi “evoluiraju”. Potrebna je politička i ekonomska borba – izgradnja decentraliziranih alternativnih mreža i, prije svega, kolektivno odbacivanje platformi koje nam oduzimaju pravo na digitalni prostor kao javno dobro. U međuvremenu, brain rot nam nudi tračak nade i zabave dok se navigiramo digitalnim kaosom, po mogućnosti s daljinskim upravljačima . On nije samo simptom raspada, već i signal da bi se iz kompostirajućeg trupla kapitalističkog interneta mogla izroditi neka bolja budućnost.
- Pojam označava postupno pogoršanje kvalitete digitalnih platformi ili usluga zbog poslovnih odluka koje stavljaju profit ispred korisničkog iskustva ↩︎
- Fenomen masovne proizvodnje tekstova i slika koje oponašaju ljudski sadržaj, ali su besmislene ili loše kvalitete. Cilj je privući promet na web stranice, a posljedica je da korisnici moraju prolaziti kroz velike količine “šrota” kako bi pronašli relevantne informacije. ↩︎
Objavljeno31.12.2024.
bglavac
