Božić je najveseliji, najšareniji i najblistaviji blagdan upravo zbog različitih običaja koje ljudi preuzimaju jedni od drugih, prilagođavaju ih sebi, modificiraju, dodaju nove elemente i šarenilu nikad kraja...

Takmičarski duh: Tko će bolje, tko će blještavije? je i ekraniziran u mnogim Božićnim pričama, ali ima i svoju tamnu stranu, pogotovo u vremenima kad se oskudica i siromaštvo polako šuljaju oko svačijih vrata...

Zbog tog takmičenja ljudi padaju u depresiju i zato često čujemo izjavu: Da mi je prespavati ove blagdane...!

Jučer sam u virtuali naišla na otvoreni pokušaj da se običaje pretvori u pravila. što je samo još jedan način da se blagdanski bluess pojača...

Ne znam tko se sjetio običaje pretvarati u pravila, ali ne nasjedajte...

Moja poruka bi bila: Nema pravila, nije u tome smisao Božića...

Božić je u širem značenju blagdan siromašnih, jer Božje Dijete se rodilo u štalici, jer progonjeno još prije rođenja nije ni moglo dočekati neko "prikladnije" mjesto; i sva ta šljašteća halabuka zasjenjuje tu jednostavnu istinu...

Možda je vrijeme da ljudi počnu živjeti prema mogućnostima, a ne prema željama...

Možda bi jedino pravilo bilo; sjetiti se u te dane onih kojima nedostaju osnovne stvari za život i umanjiti njihovu oskudicu barem malo...