Prekapanje po starim adresarima nalik je arheologiji, nikad ne znamo što ćemo iskopati....

Nedavno nam je zemlja ovdje na portalu postavila jedan test. Tražeći jednu zagubljenu adresu, natrapala sam na jedan zapis i podsjećanje na jedno davno popodne i jedno veselo društvance koje se divno zabavljalo između ostalog i bezazleno igrajući spomenuti test, koji se u nekim detaljima razlikuje od onog koji nam je zemlja objavila na portalu...

Sada, sa vremenske distance..., ovaj zapis ima i tračak dokumentarnosti i čak nešto proročko u sebi...Smijali smo se do suza moji prijatelji i ja to popodne, koje bi zauvijek bilo prepušteno zaboravu, da nije ostao ovaj zapis o "neoprostivoj lakoći postojanja"....

Evo kako sam ja riješila taj zagonetni test-igru:

PUTOVANJE KROZ PUSTINJU

Pogledajte šta sam sve ja našla na svom putu kroz pustinju....

PUSTINJA: (ponašanje u kritičnoj situaciji)

KOCKA: (doživljaj sebe)

Prozirno staklo,  veličine koju ne mogu obuhvatiti rukama, zlatni bridovi, do polovice uronjena u pijesak. Okrećem je, razgledavam, pažljivo klizeći po njoj dlanovima....

 

KAKTUS: (prijatelji)

Veselje zbog pojave života, tražim vodu u i oko njega, kratko se odmaram u njegovoj sjeni, pažljivo otkidam komadić (izdanak) i na koži ispitujem ljepljivi sok, mirišem ga, ali se ne usudim staviti ga na jezik i okusiti...

KONJ: (partner)

Ekvivalent spasa. Pažljivo mu prilazim jer se u stvarnosti bojim konja, divim im se (samo iz daljine), ali ih se bojim. Oprezno mu prilazim, da se on ne uplaši mene, no nemam sreće, jer on osjetivši moju blizinu, bježi....Što ću sad?

KLJUČEVI: (djeca)

Željezni, masivni, kao od dvorske kapije uzimam ih, zbog nečeg su mi bačeni pred noge, mada do kud oko seže ne vidim nikakve tragove, a niti ikakve građevine.

OAZA: (način rješavanja problema)

Konj je prije mene našao put do vode i već je pije što je meni siguran znak da i ja  smijem piti, no, moja žeđ je postala manje nesnosna i samim pogledom na sjajnu, glatku površinu vode.

ŠUMA: (slika mog života)

Šuma je neprohodna, sjenovita i tamna, no to me nimalo ne plaši. Ne plašim se što nema utabanih staza, što je naoko neprohodna. Hodam polako uživajući u svemu što vidim na tlu. Prati me ptičiji orkestar u krošnjama. Tražim gljive, šumsko voće i rijetko cvijeće....

 

To je bilo dragi moji prije 30 godina zapisano...A sada vi koji mislite da možete iz ovih natuknica nacrtati moj profil osobnosti, slobodno se razmašite....