Uništavanje šuma je doprinijelo pogubnim klimatskim promjenama. Trebalo bi mnoge aktivnosti i događaje popratiti upravo organiziranim i planskim pošumljavanjem, naročito ozelenjavanjem betonskih gradskih četvrti, ali i šire.
Postoji Park mladenaca u Zagrebu u kojem je posađeno i drvo moga braka nakon vjenčanja.
Park mladenaca – velika zelena površina u novozagrebačkom kvartu Siget
Održavanja prenapučenih groblja je sve skuplje, kao i grobna mjesta, a o tome da se nadgrobni spomenici takmiče u igri taštine živih nasljednika da ne govorim. Obitelj je spremna gladovati samo da mramorni spomenik vrišti o njihovoj "ljubavi" prema pokojnoj osobi i često je to samo parada kiča i neukusa.
No naveliko se govori i o skupim pogrebnim uslugama, a i kod nešto jeftinijeg kremiranja problem je što s pepelom jer zakon ne dopušta rasipanje pepela po želji, pa se urne često čuvaju i po kućama kada se preuzmu. Neki ipak tvrde da možete ishoditi dozvolu za prosipanje pepela pokojnika po želji.
Pepeo pokojnika može se prosuti u prirodi
Kompost svog pokojnika preuzmete, odnesete doma i u njega zasadite cvijet, kao da ste pokojnu osobu zasadili.
Originalni pokop: Pepeo umrlog hrani drvo i pomaže mu narasti
Ova ideja se razvvija dalje, možda da se poput parka mladenaca, formiraju i spomen parkovi umrlih u kojem će svaki pokojnik imati svoje spomendrvo, a obitelj drvo uspomena.
Mislim da takvi sprovodi ne bi bili tako turobni kao ovi današnji, a obilazak pokojnih bi nalikovao na piknik u prirodi i također ne bi bio tako turoban. Klupa pod drvetom bi mogla biti odmor tijelu i prilika za razgovor sa voljenom osobom, dok sve otišle duše trepere na vjetru zajedno s lišćem...
Voljela bih postati drvo nakon smrti..., a vi...???