Danas mi je jedan od onih teških dana kad mi se cijelo tijelo razlaže na atome, kada me boli sve, koža, kosa, nokti, kosti i kada imam nezadrživu potrebu prkositi tom bolu koji svrdla po meni...lupus ubire svoj danak...Bol je dobra, vraća nas onome bitnome u životu...samo pozitivno...!

Redizajn nam je zapeo negdje u pretrpanom planeru, našeg programera...malo me to sad već ljuti..., ali bit će..., samo pozitivno...!

Razmišljam o ezoterijskom nomadizmu...glad za novim senzacionalnim metodama i tehnikama svako malo iznjedri neku novu spektakularnu metodu, a trendy ezoteričari već vladaju njome, da bi zadovoljili glad tržišta za fascinacijama..., a pomodari trče u potragu za osobnim čudima na nov način, ne znajući da se čuda ne daju upakirati u instant rješenja..."svako čudo za tri dana", a onda će opet iskrsnuti nešto novo, bolje, efikasnije...možda u toj trci za novim nešto i nauče...možda nauče da pretvaranje ezoterijskog rada u "kemijsku čistionicu" za duše nije nešto što nas rješava osobne odgovornosti za ono što nam se događa...da sva ta čišćenja ne čiste naše pogrešne odluke, loše izbore i našu pasivnost u vlastitom životu...samo pozitivno...!

Uspoređujem društvene mreže i ljudsku potrebu da se bude viđen, primjećen...život na ulici i život na mrežama se ne razlikuju puno...poseluše su se pretvorile u posvuduše...svi traže malo zlatnog praha za sebe... za svoje otužne živote...samo pozitivno...!

Koliko dugo žive mreže...?...sjećam se, blog je bio prva takva mreža...dolaskom novih mreža on se nekako razvodnio, usahnuo...bivši blogeri uskaču u nove mreže već umorni i bez onog nekadašnjeg sjaja...umor i zasićenje jednostavno navedu ljude na zaustavljanje...,pa ipak, jučer me iznenadio poziv iz Beograda, žena je pročitala neki moj članak na blogu napisan valjda prije desetak godina na blog.hr...dakle, bez obzira koliko vremena provedemo na nekom virtualnom mjestu, ostavljamo tragove...istina, svuda poplava citata...znam da svaka generacija hoda stopama prethodne...pa ipak sam u potrazi za originalnim mislima i rečenicama, valjda i čovjek našeg vremena ima što za reći...bar jednu briljantnu misao koju će sutrašnje generacije, valjda, moći citirati...samo pozitivno...!