Opet nam u prognozi najavljuju: Promjenjivo i nestabilno...

Možda nam vrijeme šalje pouku da konačno trebamo  prihvatiti činjenicu da u svijetu stalna samo mijena jest...

U mojoj ulici, jutro je sunčano...

Neobično je slušati najave olujnog nevremena dok tople sunčane zrake ljube moje prozore...

Groteskno je iz mog kućnog mira gledati ojađena lica ljudi koji su u poplavama ostali bez krova nad glavom...

Meni se na stolu puši vrela, mirisna, vrela kava, a negdje u svijetu ljudi umiru na ratištima...

Negdje od teške bolesti umiru starci i djeca koja još ni živjela nisu...

Turisti hrle prema svojim otocima čežnje...

Žrtve prometa pune crne statistike...

Sportaši svih profila, diljem svijeta jure za svojim pobjedama...

Tuge i veselja, smijeh i suze, vrti se vrteška života... 

Šta znači moja mala bol u svijetu punom boli...?

Što znači moje zrnce optimizma, koje čuvam u najudaljenijem kutku duše...?

Možda, nadam se da možda ipak čini dan bar malo vedrijim...

U nadi da optimizam može biti zarazan...

Vaša urednica

Irida