Naravno, kad se spomene približavanje Istoka i Zapada misli se na duhovno približavanje dvaju ekstremno različitih svjetonazora u religioznim sustavima Istoka i Zapada. Nisam sigurna da je približavanje baš prava riječ za ono što se već dugo događa, a posljednjih dvadesetak godina dobija sve veće ubrzanje i značaj. Ja bih to prije nazvala upoznavanje i prepoznavanje. Naime, svi mistici svijeta govore istim jezikom, jezikom dubokog i snažnog osobnog iskustva. Tko jedanput doživi takvo iskustvo promijenjen je zauvjek, jer to iskustvo prožima cijeli njegov novi život u koji je probuđen. O tome u kojem kulturnom krugu i u kojem religioznom sustavu se takav izuzetni pojedinac pojavi mogu ovisiti duhovna gibanja svijeta, ali sve duhovne tradicije imaju svoje svece koji su pokaznica i prethodnica u duhovnom rastu ljudske vrste.

     Pismenost je dala početni zamah i očuvanju i širenju tih dragocjenih iskustava, a telefon, radio i televizija su su samo ubrzale protok informacija iz svih sfera ljudskog življenja, pa tako i iz duhovnih sfera. Internet je to otvaranje svijeta globalizirao i dovršio. I hipotetski i stvarno svima je postalo dostupno sve. Dug je put od lokalnih usmenih predaja do današnjeg globalneta, a čarolija svijeta tek otvara svoje latice. To otvaranje će srušiti mnoge umjetno stvorene granice i redefinirati čovjeka i njegovo mjesto u univerzumu. Čovjek mora preispitati svoje mjesto, ulogu i odgovornost u tkanju života. Prvo dolazi upoznavanje i uspoređivanje. Ta faza se upravo odvija. Mogu opisati samo pogled sa zapadne strane. Pogled s istočne strane će već doći od nekog istočnjaka kad za to dođe vrijeme. Važno je spoznati što se počelo događati u tom međusobnom strujanju.

     Tako su zapadnjacima sve istočnjačke duhovne tehnike vrlo egzotične i zanimljive, ali kako zapadnjak voli instant proizvode i proizvode za jednokratnu upotrebu u pravilu ih shvati kao neku prečicu za brzo rješavanje svojih problema. Zato, zapadnjak luta od jedne tehnike do druge tražeći onu najučinkovitiju, a najučinkovitija je ona koja daje najspektakularnije rezultate. Zapadnjak sve mjeri senzacijama osjetilnih doživljaja. Njegova čula već jesu prenadražena, zato tako očajnički traga za još većim senzacijama. Sva ta egzotika treba donijeti neki novi okus, dati neku novu notu i novi smisao njegovom životu. Samo rijetki pojedinci shvate da se radi o načinu života.Bilo koja tehnika iščupana iz kulturnog i religijskog konteksta u kojem je nastala može postati instrument manipulacije i samozavaravanja. Joga je najraširenija istočnjačka tehnika na zapadu. Uz sve dobrobiti koje ona unosi u čovjekov život, ako se ne shvati bit ona ostaje na razini obične tjelovježbe, samo na malo drugačiji način. Čak i meditacija ostaje puka psiho-mentalna gimnastika, ako ne shvatimo da nas znanje koje kroz nju dobivamo treba učiniti boljim ljudima.

     Kakva je razlika između duboke kontemplacije i duboke meditacije, ako smo dovoljno uronjeni ? Ja bih rekla, samo terminološka i eventualno kulturološka. Duhovni, a i psihomentalni dobitak bi trebao biti identičan. Kakva je razlika između prosjačkih redova u kršćanstvu i putujućih Jogija na Istoku? Da se je sveti Franjo Asiški rodio u Indiji bio bi veliki Jogy i veliki indijski svetac. Jainisti bi ga vjerojatno prisvojili, jer se tako lijepo razgovarao sa svim Božjim stvorenjima;.životinjama, biljkama, pa čak i s tzv. mrtvom prirodom tj. kamenjem. Jogiji su po definiciji učitelji. Nije li zapad imao svog najvećeg Učitelja, Isusa Krista koji je istina došao sa Istoka, ali je preobrazio prvenstveno Zapad. Sjetimo se samo Majke Tereze koja je svoj mistični put prošla upravo u Indiji. Naime, mistik, kuda-god ode, je kod kuće. On ide za svojom misijom. Mistik nije neko pitanje izbora, nego stanje milosti koje navodi pojedinca da vođen svetim Duhom, svoju slobodnu volju stavi u službu višim, božanskim principima i tako svoj život provodi u služenju svojoj braći i sestrama, svima potrebitima, a kroz njih samom Stvoritelju.

     Moderna fizika svojim spoznajama sve više liči na neku novu religiju, zapravo se svojim novim znanstvenim spoznajama sve više približava religioznim spoznajama i vjerovanjima o stvaranju i stvorenom. Iz novih znanstvenih činjenica izrasta nova filozofija svijeta, a nova psihologija će čovjeka vratiti njegovoj božanskoj biti, jer je stvoren «na sliku i priliku» Stvoritelja. Upoznavajući mistični Istok, Zapad bi trebao oživjeti vlastite , danas pomalo uspavane mistične tradicije i prakse, a što se tiče znanja koja stižu s Istoka, nikako ne smije zapasti u zabludu da pojedine tehnike čupa iz konteksta i koristi ih kao «psiho-gimnastičke» vježbe i vještine. Ni jedna religiozna praksa ne može biti nekakav sat vježbanja ili skupljanje nekih novih egzotičnih znanja. Još Sokrat je rekao: «Korisno je samo ono znanje koje nas čini boljima». Dakle, ne tehnike, nego sustav mišljenja i način života čine naš život svrhovitijim i smislenijim. Zapadnjak i u istočnjačkoj ikonografiji traži Kristolike figure jer je Krist najsnažnija osoba u povijesti Zapada. Pa tako je upravo u našem podneblju ponikla sekta čiji je lik obožavanja postao Krišna-Krist. To je jedan loš primjer kompilacije, umjetnog spajanja dvaju potpuno različitih svjetonazora i dviju potpuno različitih duhovnih struja. Iza tog duhovnog nasilja je očita površnost i nepoznavanje, kako vlastite tradicije, tako i istočnjačke iz koje je preuzeto samo ono što sljedbenicima i njihovom samozvanom Guruu odgovara. Kako izbjeći miješanje krušaka i jabuka? Nađimo sličnosti da bi shvatili i uvažili razlike.

     Pojam i praksa molitve su poznati svim religioznim sustavima, pa bi molitva mogla biti prva i uporišna, zajednička točka i u ovom približavanju Istoka i Zapada, jer, na univerzalnoj razini svi smo stvorenja jednog Stvoritelja. Bilo je istočnjaka, (a ima ih i danas) kojima je kršćanstvo bilo otkriće i doživjeli su obraćenje poput svetog Pavla. Sve više zapadnjaka hrli mističnom Istoku u potrazi za izgubljenom duhovnošću. Dakle, moramo prvo naći točke zajedništva, da bi s razumijevanjem i poštovanjem shvatili razlike. Imamo što dati jedni drugima, a na kraju možda otkrijemo da i nismo toliko različiti kako se sada čini.