O Duhovnosti ću malo, tek par riječi...

Često ostanem zbunjena nekim vrlo isključivim komentarima i raspravama koje imajuu svrhu za dokazivanje "vlastite" upućenosti, prosvijetjenosti,  zvanja (čitaj profesija, stručnosti), "znanja" i znanja itd...., barem tako ih ja "čujem" dok ih čitam. Ostavljam mogućnost pogreške u "slušanju", no i dalje mislim da rasprave bez minimuma tolerancije nemaju veze sa Duhovnošću.  U najboljem slučaju to vodi u filozofiranje i nadmudrivanje..., a u onom najgorem to se pretvara u prazno naklapanje i mahanje svojim malim, privatnim zastavicama... 

Dobro je ako to ostane na iskazivanju vlastitog stava na koji svatko ima pravo, ali najčešća  oružja i oruđa u takvim okršajima su nečije tuđe rečenice, neka usput pokupljena "Učenja", često je to prava "musaka", a ja bezuspješno u tom uzavrelom dokazivanju tražim trag životnosti, trag osobno proživljenog iskustva... 

Ako moramo nekoga "popljuvati" da bi mi došli do izražaja, nešto jako, jako ne valja..., a to u komentarima i prečesto susrećem...

Tako to uvijek ispadne vikanje: "Ja sam veći svetac od tebe"..., a svi smo samo sjene na putu. O visini sunca na nebu ovisi dužina sjenke..., o našem proživljenom iskustvu i dosegu do Izvora ovisi naša ostvarenost i postvarenost...., sve ostalo je samo lijepa slika o sebi...

Razuvjerite me, pokažite da sam u zabludi...