Danas sam doživjela dva ekstremno drugačija shvaćanja posla u javnim službama, po kojima je birokracija ipak drugačija i različita od čovjeka do čovjeka i definitivno ovisi o činovnicima i njihovim karakterima.

Već jučer sam upoznala gospodina u banci koji je susretljiva, ljubazna i odgovorna osoba.

Danas sam mu poslala dokumentaciju koju sam bila dužna poslati, odmah je zahvalio.

U međuvremenu me zove naše knjigovodstvo i obavještavaju me da im nedostaju bankovni izvodi zadnja tri mjeseca. Pokušam izvaditi, ne ide, sjetim se da je već spomenuti gospodin jučer kod ažuriranja maknuo izvatke zbog mobilne aplikacije koju mi je ljubazno instalirao da taj dan mogu plaćati sve što trebam preko mobitela. Brzo mu šaljem mail, da mi vrati izvatke, a on meni ekspresno odgovara da je opcija vraćena, ali da će vjerojatno biti vidljiva tek sutra (vjerojatno zbog sporosti sustava), ali mi je ljubazno poslao izvatke koje trebam, a da ga to nisam ni tražila. Odmah sam zahvalila, tako rade ljudi koji ozbiljno shvaćaju svoj posao.

Na drugoj strani je FINA kojoj sam proslijedila istu dokumentaciju sa molbom za novi izvadak stvarnog stanja, na adresu koju mi je dao ljubazni bankar.

FINA mi prvo šalje autamatski odgovor, nakon sat vremena mi odgovaraju da moram poslati posebnu zamolbu, gle čuda, na istu adresu, pa će mi onda poslati traženi izvadak.

Iskreno, ne razumijem kakvu sad posebnu zamolbu, kad su dodali u postscriptumu da ako dođem osobno, ne treba posebna zamolba.

Trebaju se valjda samo praviti važni i uzimati moje vrijeme u čekanju u njihovim redovima, a poslala sam staro stanje stvari i novo stanje stvari sve ovjereno kod javnog bilježnika.

Tko je tu lud?

E moj Kafka, puno je sumornije nego u tvom Procesu!

I nije do birokracije, do ljudi je...