Moji mama i tata su prešli na drugu obalu, vinuli se u onu nedokučivu dimenziju pridruživši se mojoj braći i sestrama koji su otišli prije, pripremiti put. No, uvijek mi se obraćaju kada je to meni potrebno, dolaze mi u snove, pokazati mi da budno bdiju nada mnom i da će sve biti u redu...

Prolazim vrlo zahtjevno i naporno razdoblje svog života. Ponekad sam tako umorna da  mislim da ne mogu napraviti ni jedan jedini korak više.

Ovaj vikend se činilo da sam iscrpila sve svoje rezerve. Jučer je bio jedan od onih dana u kojima se ja obraćam Stvoritelju rečenicom: "Ja ne mogu više, napravila sam sve što sam znala mogla i umjela, sve što sam se usudila - sada si Ti na redu".

Vjerovali ili ne, odgovor uvijek stigne.Odgovori k meni stižu na razne načine: kroz druge ljude, neobične slučajnosti i  podudarnosti ili kroz snove, kao noćas.

Legla sam umorna, naotečenih zglobova na rukama i nogama, toliko posvađana sa vlastitim iscrpljenim tijelom da se nisam uspijevala nikako namjestiti u krevetu. Mislila sam da i ako zaspim, bit će to san bez snova, jedan od onih nakon kojih se čovjek budi umorniji nego što je legao...

No, čim sam zaspala pojavili su se oni, moji tata i mama. U snu sam bila mala djevojčica, a oni su se silno trudili oko mene. Okružili su me tirkiznim svjetlom koje je oko  mene širilo mir i spokoj.

Tri puta sam se budila iz tog iscjeljujućeg sna. Za vrijeme ta tri kratka buđenja sam i napravila neke kratke i nužne radnje i opet se vraćala u krevet.  Svaki put se san nastavljao tamo gdje ga je buđenje prekinulo.

Ujutro sam se digla, posve odmorena i obnovljena, oteklinama na mom tijelu ni traga i sada, dok ovo pišem intenzivno razmišljam o svojim pokojnim roditeljima, karmi i karmičkim vezama. Bili su posve priprosti, jednostavni ljudi,  ali su me očito dobro pripremili za život i njegove nedaće. Često kažem da su me dobro opremili za preživljavanje.

Za sve to je "kriva" PEDAGOGIJA  moje mame. Naime, nepokolebljivo je vjerovala da se djecu ne smije razmaziti, jer da ih to kvari i šalje u život nespremne. Sjećam se, bila sam jako mala, ali sjećam se, tepala mi je samo u snu, kad je mislila da spavam i ne čujem je. Samo kad bih bila bolesna i buncala u groznici izgubilla bi kontrolu nad svojom prividnom strogošću i posve prirodno puštala svoje nježnosti iz sebe, panično se bojeći da me ne izgubi, ta rađala je samo sinove i mene jednu je željela zadržati.

Sjećam se komičnih situacija kad sam je svojim nestašlucima nasmijavala, a ona na silu pokušavala zadržati na licu izraz strogosti. Tata je radio, a ona je uglavnom upravljala našim dječjim odrastanjima. Bila je najpriprostije i najdivnije biće u mom životu.

Otkad mi roditelji više nisu u svijetu "živih", uvijek mi dolaze kad su mi potrebni. Hvala mama, tata za ovu noć i ovaj iscjeljujući san. Znam da bdijete nada  mnom.

I da, mama, hvala ti za tvoju PEDAGOGIJU!