Okružiš se ljudima, skloniš se u toplinu i onda otkriješ paučinu koja te guši, i ne znaš ni kako se sve dogodilo.

Pokušavaš raskinuti isprepletene niti tih zapetljanih međuodnosa, ali zaboravljaš da je paukova nit najjača nit na svijetu.

I kao što ne primijetiš kako i kada je nastala paučina u kutovima tvoga doma, jednako ne primijetiš kada te međuljudski odnosi u kojima se samo nekako, zagonetno, nađeš, počnu gušiti, ograničavati i proždirati.

Ne možeš raskinuti niti ljubavi, čak i ako formalno raskineš odnos, one ostaju.

Ne možeš raskinuti odnos s roditeljima, braćom, sestrama ili svojom djecom, čak i ako im okreneš leđa i dalje ista krvna zrnca se crvene na čvorištima crvene.

Ne možeš raskinuti niti prijateljstva ni kada se formalno udaljite.

Koga god pustiš u svoj život, makar i na tren, ostavio je svoju nit, što više ljudi to veća paučina.

I pitaš se plete li tu paučinu Sudbina ili je to zaplitanje mistično i zagonetno na neki drugi, još nerazjašnjen način.

I nije čudo da da je baš Spiderman čarobnjak novog doba nadljudskih moći koji nije ni pokušavao potrgati mrežu, on ju je iskoristio kao izvor super-moći.

Možda se iz mreže i ne može živ izaći, možda samo treba naučiti živjeti u mreži i preživjeti.