ODGOJ MLADIH DELIKVENATA

Svako malo se u našem javnom prostora događa nešto što me duboko zabrine. Takva je i vijest o konzervativnoj učiteljici koja svojim "moralnim" poukama priprema današnje djevojčice, sutrašnje djevojke i žene na život s krivnjom, jer štogod da im se dogodi, same su si krive.

"Razrednica učenicama održala predavanje o pravilnom odijevanju jer dječake 'drmaju' hormoni"

Prestrašno!

Dečki se ne mogu kontrolirati, cure se moraju kontrolirati - kakva je to poruka, idemo natrag u mračno doba ljudske povijesti

A djevojčice nemaju hormone i one koje imaju moraju staviti u službu rađanja. Nema veze što svaka druga žena zbog prekomjernih cijepljenja, zatrovane hrane i okoliša ima problema sa začećem.

Nema veze što se brutalna silovanja i ubijanja žena stalno ponavljaju, a među ubojicama ima jako puno tek stasalih muškaraca, takoreći još dječaka. Nisu oni krivi, oni su hodajući nagon, ne mogu si pomoći - eto, tako se stvaraju delikventi. 

Ta učiteljica više ne bi smjela više poučavati!

A usporedo s tim se HODA ZA ŽIVOT po cijeloj Hrvatskoj. I meni je Život svet, ali ti nametljivi i agresivni HODAČI me baš nerviraju. 

HOD ZA ŽIVOT znači više hranitelja crkvenjaka i ostale elite, više poreznih obveznika i više sirotinje...

Svijetu treba HOD ZA DOSTOJANSTVEN ŽIVOT živih ljudi, da nitko ne bude gladan, žedan, bez posla, bez ruha i kruha...

HODAČI ZA ŽIVOT bi mogli u HODU dijeliti hranu i odjeću siromašnoj djeci i roditeljima, da ne paradiraju na-prazno...

Najveće donacije bi HODAČI ZA ŽIVOT trebali dijeliti roditeljima djece sa urođenim malformacijama jer država nema previše sluha...

Za djecu s malformacijama stalno trebate novu dokumentaciju, kao da su im za godinu dana nekim čudom izrasli nedostajući organi, tako država brine o njima... 

Ne tako davno, djeca rođena s malformacijama su postajala cirkuske nakaze, ljudi su plaćali da ih vide...

Teške malformacije često iz rodilišta idu u institucije, a hrabre roditelje koji se sami brinu svi sažalijevaju, malo tko pomaže...

To je taj vrli kršćanski svijet.

HOD ZA ŽIVOT i njegovi hodači nisu otkad su počeli HODATI posjetili Stančić, djecu s posebnim potrebama u Bistri, niti jednu sličnu instituciju za takvu djecu u državi. 

Nisu posjetili nijedan roditeljski par koji se sam brine o djetetu s posebnim potrebama.

Nisu obišli ostavljenu djecu u Nazorovoj, nisu ničim doprinijeli bržem posvajanju napuštene djece, a to u našoj državi ispada nemoguća misija, tako da se bojim da je u pozadini neka računica.

Nisu odnijeli donacije u SOS Dječje selo u Lekeniku.

Nisu obišli nijednu samohranu majku, koju je neki nagonski mužjak napustio čim je čuo da je trudna, da je barem priupitaju imaju li ona i dijete što jesti.

I da, ako mislite da učiteljica s početka priče nema veze sa ostatkom moga izlaganja, grdno se varate. Zgrozio bi me takav stav i od muškog nastavnika, ali kada to žena napravi, to je za zabrinuti se.

Tako se odgajaju delikventi, moralno inferiorni muškarci, jer im je rečeno da je njihov nagon iznad svakog morala.

I naravno, vijest o njoj je bila jednodnevna vijest, a HODAČI  hodaju danima.

Sada očekujem neki HOD sitih za gladne, sve je moguće u ovom licemjernom i ciničnom svijetu.