U novije vrijeme nailazim na oponente pozitivnog mišljenja, čak se pozitivno mišljenje proglašava štetnim i vrstom autohipnoze.

Svatko pametan zna da samo pozitivne misli nisu dovoljne.

Ako pozitivne misli ne prati ispravan život, to može postati vrsta samobmanjivanja.

Da, možda nije uvijek onako kako želimo, ali na kraju uvijek sve ispadne dobro.

Ako imamo dobre namjere i učinimo sve najbolje što znamo i Univerzum nam pomaže.

Ako koristimo motivaciju: Ja to želim, ja to hoću, ja to mogu, rezultati uvijek stižu.

Nije to autosugestija, to je VJERA.

Ali, VJERA nije dovoljna, treba i činiti to što želim i hoću, to jedini način da provjerim da li doista i mogu.

Ako vjeruješ u dobro i bit će DOBRO!

Ali, ne zaboravi i činiti DOBRO, da bi bilo dobro.

Mislim da zabune oko pozitivnih misli, afirmacija i motivacijskih "formula" proizlazi iz toga što su to kratke fraze iščupane iz šireg konteksta, iz samog načina života.

To sažimanje i ekstrahiranje je odraz lijenosti modernog čovjeka koji nema snage, volje ni želje za ikakvo udubljivanje.