Riječ KORONA lupa po mozgovima ljudi, poput poludjelog timpana.

To je svojevrsno nasilje medija nad svim ljudima.

Uzalud sebe uvjeravamo: Sve je dobro u mom životu.

Netko je na fb-u ovih dana porućio šveljama da prestanu šivati zaštitne maske i počnu šivati luđačke košulje.

I doista, od tolikog ponavljanja same riječi KORONA, sve ono što je prati da i ne spominjem, se može poludjeti.

Dok ja sebe uvjeravam: Sve je onako kako je najbolje za mene, jer ni nemam ništa s tom medijskom strkom - po mozgu mi i dalje bubnja; korona, korona, korona, koronaaa.

Pokušavam objektivno sagledati taj korona-bauk i ne mogu, a ne zaključiti da je čovjek uzrok svemu i da: Sve je onako, kako treba biti.

Imam ja malu svjetiljku u srcu koja mi obično osvijetli svaku tamnu dionicu.

Zato i sada uz korona teror ponavljam malu molitvu: Dopusti svjetlu da te vodi, pa nikad nećeš završiti u mraku.

MOram se moliti, molitva me jedina spašava od ovog orkestriranog ludila, zvanog korona.