Naličje blagdana

Običaj čestitanja…., dani kada vas se sjete i oni koji cijelu godinu ne pomisle na vas…..Uvijek se upravo kroz čestitke zaprepastim koliko me zapravo ljudi poznaje….Obavezno dobijem i neke čestitke od nekih ljudi kojih se ni sjetiti ne mogu….Lijepo je to, svi si čestitamo, svi svima žele sve najbolje…, tako i treba…, pa Božić je, a uskoro će i Nova Godina….i još jedna nova prilika za svakoga….

Čestitanje, dobre želje i pozitivne misli su na kraju i kulturni čin…., samo se pitam; zašto pored toliko pozitivnih misli i želja, upravo za blagdane, raskošne i bogate svakim obiljem, rastu tuga i depresija….zašto se toliko puno ljudi užasava blagdana…., obiteljskih i inih okupljanja…. O tome pričaju medicinske statistike….policijska izvješća….i crne kronike…je li ljudsko srce doista otvrdnulo na sve lijepo? Je li za to kriv konzumerizam i opće nadmetanje?

Ovih par rečenica namjenjujem svima onima kojima blagdani teško padaju….,na svu sreću, ništa ne traje vječno, pa ni blagdani….,koje smo nekad zvali „praznici“….Dakle…, svima onima, kojima je su sav blagdanski sjaj i blještavilo prazni i isprazni…., poruka: uživajte barem u ljenčarenju…., jer, uskoro će tegobna svakodnevnica…i sve će biti k'o i prije….trebat će nam puno više od dobrih želja da se nosimo s njom…dan po dan….