Budimpešta, ''kraljica Dunava'', raskošno rascvjetana u proljeće, ja prvi put otkad imam djecu daleko od doma, danima bez interneta (samo povremeno se ubacim i odmah me izbacuje), pa ni na portalu me nema, vidim da sam mnogima dužna tumačenja snova (poštanski sandučić zatrpan), ljudi me zovu na mobitel, ne javljam se jer je to preskupo...Pitam se, u koje vode će me odvesti nova ekonomska kriza...?

Moja starija kćer mi šalje dašak doma, ona je nastavljačica i čuvarica tradicije, bakino dijete..., vidim da su se njezine pisanice kupale u ljuskama od luka...

Naša mkrmar mi također šalje svoje rukotvorine...ona je dopustila mašti da se razigra, a poslala mi je i jednog pravog zeca....

Sanja mi šalje standardnu veselu čestitku...

Moja Lili, također...

Ja sam pokušala jaja obojati prirodnim bojama i brzo shvatila da to pali samo kod jaja sa bijelom ljuskom, a nisam ih imala...

Iz izloga me gleda točkasta odjeća, jeste li primijetili da točkasto postaje hit u svakoj ekonomskoj krizi? A ima i kokica na "tufnice"....i tako, ja povadim sve lakove za nokte i napravim točkasta jaja...

Ovako nekako/svakako su ispale moje pisanice, samo što su ove prirodne...

Na: rijeczivota.hr 
nailazim na zanimljivu legendu

Čiji Uskrs slavimo?

Kategorija: Vjera

Autor/ica: Anita

Znam, čudite se, pitate se čemu to pitanje. Biblijski kršćani slave uskrsnuće svog Spasitelja 365/366 dana godišnje bez posebnih rekvizita ili rituala. Običaji i simboli koji su se navezali na ovaj blagdan nisu primljeni od Isusa i apostola... Pogledajmo neke od njih:

Vazam, jedan od naših naziva za Uskrs, zapravo je za stare Irance naziv za početak proljeća i početak staroiranske Nove godine. Kao što se predvodila svečana potraga za Ozirisovim tijelom, tako se večer uoči Uskrsa vjernici kreću u procesiji po krovu Isusovog groba u Jeruzalemu, simbolički tražeći Kristovo tijelo.

Uskrsna procesija, Križni put, potječe iz Mardukovih uskrsnih misterija (Sumer). Povorka kreće od velikog Mardukovog hrama prema jednom svetištu malo izvan grada. Četiri dana su molili i čistili se od grijeha, a potom bi žrtvovali jedno janje ili ovna, pa bi tu životinju, prepunu grijeha i svih nečistoća naroda, bacili u rijeku, koja bi tako odnijela sa sobom svako zlo iz grada. Šestog dana se vladar «ponižavao» pred kipom Bala-Marduka, a nakon toga je jedan «kralj-rob» bio mučen i žrtvovan. Mučen, tučen lancima do smrti i onda prikovan na drvo. Slično kao Isus.

Jaje se koristilo u štovanju Dioniza. Prema predaji iz Argosa, Dioniz je sišao u Had po svoju majku Semelu. To je bilo nešto kao čin njegova uskrsnuća, a jaje su bacali u jezero Alkion, kao žrtvu za čuvara mrtvih.

Šarena su jaja ušla u uskrsnu simboliku i iz ranijih proljetnih magija plodnosti (Engleski se Uskrs i danas zove Easter po pretkršćanskom prazniku), davni naši preci su bili pokapani s jajetom na prsima, kao simbol uskrsnuća, kao poruka višim silama, da pokojnik treba ponovo doći kao novorođenče. Jaja su štovali i Kelti, Rimljani, Egipćani, Perzijanci, Kinezi.

U kršćanstvu je jaje postalo simbol novog rađanja, znak groba iz kojeg je Isus ustao. Ima legenda da je Isusova majka dala vojnicima jaja da bi bili milostiviji Isusu, a kako je plakala, njene suze su ostavile točkaste tragove po tim jajima. Druga legenda kaže da je Marija iz Magdale ponjela na Isusov grob košaricu jaja, i da su ta jaja poprimila dugine boje od radosti kad se otkrilo da je Isus uskrsnuo. Prave priče za (vrlo) malu djecu…

Zec je također dio kulta plodnosti, poštovan u Egiptu, kao Ozirisova inkarnacija, i drugdje na Levantu, u Anadoliji šijitski muslimani smatraju da zeca ne treba jesti jer je on inkarnacija Alija, imama koji će uskrsnuti kao Mahdi, Kinezi taoisti smatraju da je zec simbol mjeseca koji umire da bi se ponovo rodio, u Germana, zec je bio posvećen božici Eostri (ili Oster), božici proljeća. I njeno ime, u verziji Oster je ostalo kao ime ovog blagdana.

Uskrsnuće nije stavka vjere isključivo kršćana – ono je dio i poganskih običaja koji su preneseni u tradicijsko kršćanstvo.

«Bogovi» koji su ponovo oživljavali: egipatski Oziris, babilonski Tamuz, fenički Adonis, frigijski Atis, perzijski Mithra, Sandan iz Tarza (rodnog grada apostola Pavla) – bog plodnosti, nordijska Ostara ili Eostre – boginja zore, grčka Persefona i Demetra, rimska Prosepina i Cerera, babilonska Ereš-Kigal, božica-majka u Slavena Živana/Morana, skandinavski Odin ili Wotan, ranoslavenski sunčani bog Božić. Zbog svih njih, pitanje je da li se u ovo doba godine, sa navedenim običajima, slavi Isusov uskrs ili uskrs predkršćanskih božanstava? Jer od svih navedenih, samo je Isus Bog i samo je on uskrsnuo. Nažalost, čini se da ni trgovci ni kupci ne mare previše za podrijetlo ovih običaja, bitno da se zaradi i da nam nije dosadno...

 

No, ne mogu se žaliti...Budimpešta je prekrasna...Oko kuće na brijegu u kojoj sam smještena, more ljubičica, jaglaca i drugih proljetnica...Maslačci i forzicije se zlate svojim žutilom, a jučer sam tek na vrhu našeg dvorišta otkrila rascvjetalu magnoliju...Tempo mi je proteklih dana bio ubitačan, pa malo toga stigoh vidjeti...Danima i noćima sirene tule i to mi je karakteristično za ovaj grad. Prošlu ndjelju sam s cimericom ručala na Dunavu, a i danas idemo na ručak u Peštu...

Upravo sam dobila i čestitku od Dana i Željke...

Larisa pozdravlja sve na portalu, ostala je bez kompjutera pa se ne može nikome javiti...

Evo i čestitke od Safiris...

SRETAN  USKRS!

Safiris

Auroraisa također šalje čestitku...

O drugim sitnicama, drugi put, iako sam se skoro rascmoljila za svojom već odraslom djecom ipak mi svi vaši mailovi i sms-ovi šalju poruku da ste mi svi tu negdje, oko mene, ma kako daleko ja otišla....

Sretan Uskrs svima!