Uvijek govorimo o zimskim radostima iako je ljetnih radosti zapravo daleko više...

Danas sam morala u banku i kad sam konačno stigla do banke, pred vratima red. Svi smo nekako smetnuli s uma ljetno radno vrijeme, ali svi strpljivo čekaju da banka otvori svoje dveri. Red se povećava, uglavnom starci i starice, neki sa štapom ili čak štakama. Vidi se da je prvi u mjesecu, dan penzionera.Konačno se vrata otvore, ali automatska vrata propuštaju dvoje, najviše troje (ako su brzi), pa se zatvaraju. Netko ponovo stisne gumbi vrata opet propuste dvoje-troje i tako u beskraj. Ispred mene starac sa štakom, spor sa očitim razlogom, ali vrata se za njim zatvaraju jer nitko uz njega ne stiže ući.

Unutra početna gužva, još ne rade svi šalteri, nema dovoljno stolaca, jedna starica raznosi čaše hladne vode onima koji traže, ipak su predugo čekali na suncu. Na ekranu na zidu je 8 osmina reklamni bančin sadržaj, a samo jedna osmina je ostavljena za redne brojeve za šaltere. Brojevi su presićušni za staračke oči, pa se oni koji ne vide brojeve na displayu iznad šaltera svako malo dižu i dolaze provjeriti jesu li na redu.

Sjedi se po svim kutovima gdje se ima na što sjesti. Na podu, na onim dječjim niskim spužvama sjedi mlađi muškarac i jedan starac. Konačno, nakon pola sata se otvara i treći šalter i počinje malo ubrzavanje šalterskog rada.

Iznenada se scena uskomješa. Žena u najboljim godinama (još nije starica u pravom smislu te riječi) se pokušava ubaciti preko reda iako drži broj u rukama. Onaj mlađi muškarac s poda joj oštro dobaci:

- Ne može to tako, čekajte svoj red, svi čekamo.

Ona se drsko i bezobrazno obrecne na njega, a on joj ne ostaje dužan, kaže joj;

- Nemojte biti zločesti, već ste stari, zar vam to nije dovoljno?

Ona mrmlja sebi u bradu nadureno, a on nastavlja glasno;

- Eto zašto mladi bježe iz ove zemlje, zbog zločestih straca.

Iza toga direktno na šalter dolazi žensa s djetetom u kolicima. Mladić reagira s razumijevanjem, kaže da i sam ima dvoje djece. No, nije mogla riješit svoj problem na šalteru, pa je ipak bila prisiljena čekati s nama ostalima.

Ona žena se ipak ubaci preko reda i pri izlasku se slavodobitno obruši na onog mladog čovjeka. Starica vodonoša još nudi vodu okolo, s objašnjenjem da voli pomagati ljudima. Netko glasno dobaci da bi dobro sjela kava. Ja predložim da banka u kutu napravi mali šank, onaj starac na podu kaže:

- E to bi bilo dobro, ušao bih u banku bez para i izašao bez para, sve što podignem ostalo bi na šanku. U svakom slučaju je banka uvijek na dobitku.

Svi se smijemo. U banku još uvijek više ljudi ulazi nego što ih izlazi, pa se gužva nimalo ne smanjuje.

Ja, obavljenog posla izlazim van, na ovaj ljetni, ljepljivi dan...