U mom djetinjstvu nije bilo penjalica, mi smo imali drveće za pentranje.

Pentranje po tuđim trešnjama je početkom lipnja već na izmaku, ali divljih trešanja još ima i u lipnju, ako ih ptice ne obrste.

Počinju zriti marelice čija stabla baš i nisu za pentranje.

Počinju zriti i dudovi, bijeli, crveni i crni, a moj prvi i jedini pad sa nekog drveta je bio pada sa duda (murve).

U drugoj polovici lipnja stižu jabuke petrovače, koje same padaju s drveta čim dozriju, kao i marelice.

Krajem lipnja dozrijevaju višnje, koje zriju na tankovijastim granama koje također nisu za penjanje.

Na ledinama se raširi kiselica koju se moglo jesti sirovu, ali vam je moglo i pozliti ako je se prejedete.

Od lobode koju smo zvali i divlje zelje se moglo skuhati varivo s krumpirom dok ne prispiju prve kupusnjače u vrtu.

U travi i šumarcima je bilo obilje divljih jagoda koje su mamile mirisom i bojom. Kad bi se najeli, brali smo ih za doma za slasni kolač.

I onda gljive, mliječnice, lisičarke, i rujnice koje smo također jeli sirove, zato rujnicu i zovi i presnac, a zvali smo je i zečija gljiva, jer su je i zečevi jeli, a vjerojatno i druge životinje, jer smo ih često nalazili nagrižene. Mliječnice su se obavezno morale prokuhati, ocijediti i tek onda dalje pripremati. Gljive su obećavale bolji ručak u siromaškoj kuhinji.

I naravno, berba lipovog cvijeta za čaj. Lipanj je po lipi i dobio ime, a cvijet lipe je opojnog mirisa i nama ljudima, ali i pčelama, a lipov med je na cijeni kao lagan i brzo probavljiv, a koristan za mnoge tegobe.