Žali nam se srce:
"Baš si nešto razmišljam o Magicusu. Potrebna je neka novina. Zamrlost nije samo zbog odmora, jer već duže vreme se oseti neaktivonst, zasićenost. Dosadili su članci, druženja, mudrosti, šale...čak se ni ne odzdravlja na dobro jutro...Najaktivnije je bilo kada su bili nesporazumi, čim se to umiri kao da nastane povlaćenje...ili grešim?"
Gledala sam noćas 3 Dnevnik HRt-a:
Kredirni rejting pada, živimo na dug, što je neodrživo, prijeti nam slom, državni bankrot..
Oko nas krvava Gaza, Ukrajina, SAD bombardiraju islamiste u Iraku i svijet im odobrava u strahu…
Poplave, ljudi bez domova, propali urod…
Nisu dosta prirodne katastrofe, svijetu prijeti ebola, kuga našeg doba…
Lajtmotiv 3 Devnika: Je li svijet postao lošije mjesto za život?
Na ljestvici nesretnosti mi smo u sredini u odnosu na svijet…
Dežurna psihologica HRT-a, Ljubica Uvodić Vranić objašnjava pozadinu te nesretnosti…
Surovi kapitalizam donosi negativne emocije, egzistencijalni strah, zabrinutost, ljutnju, stres i tugu…
Ja se pitam: Koliko ljudi treba osiromašiti da bi nastao jedan novi bogataš…???
O pohlepi i nezajažljivosti onih već postojećih da i ne pričam…
I tako, dok jedni traže kruha nad pogačom, sve veći broj izgladnjelih će biti sretni ako svojoj djeci mognu osigurati kruha i masti…i to će biti raskoš…
Mene to podsjeća na djetinjstvo, ali ja sam poratno dijete…
Šta će biti s djecom koja tu vrstu oskudice tek trebaju upoznati…???
I da srce, ljudima nije ni do čega…
Slušam na televiziji kako se ljudi koji se bore sa ebolom, čekajući sigurnu i bolnu smrt, šale s tom nemani koja ih proždire…
Imamo li mi snage da se izdignemo iznad smrdljivih para trulog kapitalizma koji se puši sve u šesnaest…
Ne znam…
Svi trebamo misliti svojom glavom…
Nitko nema pravo nikome reći šta da misli, ali poziv na promišljanje je u redu…
Vaša urednica Irida
bglavac
