Naše vrijeme je vrijeme paradoksa. Razvoj informatike nas je meteorski uveo u zonu «sveznanja». Svaki podatak, od najbanalnijeg i najbizarnijeg do strogo čuvanih tajni,  s internetom teoretski (i praktično) postaje dostupan svakome. I svi ostali mediji nas svakodnevno bombardiraju informacijama. U takvoj poplavi informacija nije ni čudo što je djeci našeg vremena dosadno u školi. Taj info-bum je stvorio svojevrsnu «kulu babilonsku» u kojoj svi sve znaju i nitko nikog ne sluša i ne čuje, a još manje razumije. No, čini se da je materijalizam s informatikom došao do svoje krajnosti. Ispraznost obezboženog svijeta stvari, već dugo uzima danak. Trčimo, zgrćemo, u stanju akutnog stresa, ne stignemo ni uživati u onom što smo skupili, prigrabili, oteli. Što više imamo sve smo nervozniji i nezadovoljniji, sve prazniji. Što god više imamo trebamo još više. Potreba potrebu rađa, želja, želju. U šarenilu materijalističkog svijeta se ponašamo kao dijete u trgovini igračaka. Sve moramo dodirnuti, isprobati. Tumaramo začarani, uzimamo, ostavljamo, opet uzimamo, a kad treba platiti za lakomislenosti pitamo se zašto?               

     Zavedeni sveznanjem, zaboravljamo stare mudrosti i istinsko znanje i srljamo sve dublje u ponor vlastite praznine. Tradiciju i njene vrijednosti , pa i tradicionalne religije, je  progutao racionalističko-materijalistički progres, a individualizam sa sumnjivim slobodama je ubrzao stvaranje društvenog kaosa (kula babilonska). U takvoj klimi pojedinac gubi oslonce i orijentire i sve se teže snalazi u šumi besmisla.

     Dakle, nije pogrešno reći da je novi ezoterijski pokret sa svojim iscjeliteljskim tehnikama i metodama rođen iz grubog materijalizma i ograničenog racionalizma. To je vapaj modernog čovjeka za Živim Duhom. New Age je odgovor na krizu modernog svijeta. On nije negacija tradicionalnih religija, kako se često govori. On nije ni neka nova vjera, on je samo pjesma budnica za umrtvljenu duhovnost. On je viseći most preko ponora koji je izgradio materijalizam, a trebao bi pomoći modernom svijetu da se ponovo vrati tradicionalnim vrijednostima koje su u temelju svih velikih religija. Kriza modernog svijeta je opća kriza vrijednosti, a duhovnost je temeljna vrijednost ljudske vrste. Rekla bih da su se i službene religije uljuljkale i ušuškale u svoja skupljena bogatstva i od duhovnosti prave samo dekorativnu predstavu. Živa duhovnost pred čovjeka stavlja velike zahtjeve i zadaće. Kao prvo, stalni napor za ostajanje na Stazi Ispravnosti (po svaku cijenu).

    Nije važno hoće li taj pokret preživjeti vrijeme. Bit će dovoljno ako svoje simpatizere vrati njihovim autentičnim religijama i navede ih da doista i žive po duhovnim pravilima istih. A dok iz sadašnjeg društvenog kaosa ne izraste neki novi red utemeljen na starim mudrostima koje su odoljele svim burama, olujama i previranjima vremena, dobra je svaka tehnika pomoći i samopomoći koja je bazirana na božanskim principima ispravnosti mišljenja i djelovanja.

     Važno je da se svaki pojedinac nakon korištenja ovakvih metoda ipak pomakne iz svoje akutne patnje i uz pomoć iz duhovnog svijeta, pokrene vlastite snage za iscjeljenje, te tako svoj život učini smislenijim, svrsishodnijim i sretnijim. Priznajem da je metoda i tehnika puno i da to mnoštvo izbora može zbuniti, ali kako ni jedan lijek nije za sve bolesti i za sve bolesnike, tako ni jedna metoda nije za sve probleme svih ljudi. Svatko će u toj ponudi naći upravo ono što mu treba i što će mu stvarno pomoći. 

Svi duhovni velikani u svim kulturama i tradicijama stalno ponavljaju da samo ljubav može spasiti čovjeka i čovječanstvo, mogu samo ustrajno ponavljati njihovu poruku. Uime te poruke čitajte danas i pjesmu ljubavi, mog prijatelja Jadrana Zalokara.

Sundari-Kamala-Lalita-agama                       

Spjevao Jadran Zalokar

 

(duhospjev prematantrakaula)

U osvit zore, vjeđa snenih od blagoslova poljubaca, Sundari-Kamala-Lalita ispraća Gospodara Ljubavi.

Bosih nogu na kamenom tlu pradrevnog svetišta Sadhushive podiže unutarnji pogled spram Neba Ljubavi.

Rosa amrite klizi po njezinim bisernim grudima i natapa joj dugu zlatnocrnu kosu.

Prstima koji drhte od zapamćenih poljubaca odiže bokore i pramenove.

Odlazi Gospodar Ljubavi.

Eonima ga je čekala, a sada će opet Linga-tattva i Yoni-mundir biti pusti kao ognjišta odletjelih Ptica Ljubavi.

Trobožica, Velika Boginja Ljubavi,  zna da je Noć Velikog Dara bila i zaslugom Njezinih molitvi i strpljenja.

Ali ona se predala Milosti da Milost stigne na Zemlju… 

Proći će još nekoliko stoljeća ljudskih života dok Usha ne ozari Meru visove.

Zlatne kočije krenuti će prema zemlji u sjaju Milosti i Nježnosti.

Boginja Ljubavi posvetila je hram i besmrtni cvjetovi ispuštaju moćne mirise dok koraci Gospodara Ljubavi  tutnje u srcima svih žena.

Lahor božanskih visina miluje neizmjernom nježnošću vrelu kožu Boginje drhtavu od poljubaca Gospodara. 

Te noći zagrliše vječnost ruke Slugu  Božanske Ljubavi.

Sundari-Kamala-Lalita.

Blagoslov Ljubavi spustio se na Zemlju.

U svim hramovima i domovima zasjala je Milost.

Blagoslovljena Gnijezda ljubavi spasiti će čovječanstvo, čovjeka zapalog u zaborav ljubavi. 

Božanski zagrljaj Lingam-Yoni bio je sveta žrtva za spas zemljana… 

Odlazi Gospodar Ljubavi.

Prematantratattva je upaljena.

Boginja Ljubavi spušta predivnu glavu između zvijezda na miomirisne grudi a osmijeh joj odlazi u zoru novog čovječanstva.

Zemlja je spašena Velikom žrtvom Blaženstva. Boginja postaje Sadguru.

Sviće Zora Ljubavi, ozaruje se Prvi Dan Novog Svijeta.

Boginja se povlači u hram dok Mirisi i Zvukovi Premaanande  ulaze u srca svake žene i svakog muškarca.

Ptice Ljubavi odsada će svijati gnijezda uz zemaljska ognjišta.

Pjev prematantričkog blagoslova  biti će u svakom dodiru, zagrljaju, poljupcu, milovanju.

Iz vječnosti u vječnost – najviši Dar Božje Milosti.