Malo sam izgubila pojam o vremenu...

Cijeli dan se osjećam kao da je nedjelja...

Ne moram ništa raditi...

Ništa mi se ne da raditi...

Sve mi je, onako, lijeno...

Što je najgore, nestalo je i grizodušje zbog svih odgođenih, nedovršenih stvari...

I oko mene je sve mirno, tiho i statično...

Ne dopiru zvukovi sa ulice...

U susjedstvu nitko ne diže ni minimalnu buku svakodnevice...

Kao da je svijet načas zastao...

Kao da je neki "anđeo lijenosti" sve dotaknuo svijim krilom i naložio: "Miruj...!" 

A možda sam se jutros stvarno probudila u nekom drugom vremenu...?