Ona je drugačija, bio je moj zaključak nakon njezinog prvog pojavljivanja na portalu...
Pjesma je bila neuređena, zgruvana, ali poruka da se krila moraju otopiti da bi bili slobodni od boli, da se moramo i uzvisiti (poletjeti) i poniziti da bi iskustvo bilo cjelovito i zauvijek nas oslobodilo je bila presnažna da bi je se previdjelo....
sutra
"Sutra,
moja draga,
sutra,
koje nikad nije poznavalo jučer,
moja krila će načiniti vrtokret,
sa dervišem,
nebo i zemlju spojiti
i sa njegovog ramena poletjeti..
Sutra,
da sutra će mala ptica biti
plavi nebogled
i prema suncu poletjeti,
ne razmišljajući
da se krila od voska mogu otopiti...
Maleni Ikar
shvaća tananost krila svojih,
a ipak, sretan, u visine leti,
jer zna, da se vosak mora otopiti,
da bi slobodan od boli
dušom mogao
svoje sunce zagrliti..
I njezin profil je govorio da je vrlo posebna, kao da dolazi iz jednog drugog svijeta...
Profil autora: wendy.tanja
Ja samo slijedim put svoje duše, koja me tako čarobno vodi u svoj svijet, koji nema kraja..Iz jedne dimenzije u drugu, u kristalnu dvoranu gdje se ljubav zrcali u tisuću boja..gdje čak i boje prestaju biti boje, jer ljubav isključuje sve i ostvaruje sve....
Zaredali su drugi njezini prilozi, jednako upečatljivi. Stalno smo se u redakciji ljutili na njezino drapanje naslovnice, ali kvaliteta napisanog je svaku ljutnju brzo brisala...
Ubrzo je dobila Merlina.
No, nakon toga je nestala na neko vrijeme.
Ostala je praznina i čekanje da se sama javi...
Wendyne slike, pjesme, priče, sve što radi kao da je posuto vilinskim prahom...
Njezine basne/zagonetke su na istom tragu iako su poruka koju treba dešifrirati...
Sve njezino ima posebno ozračje, kao da je u nekom tajnom savezu sa Prirodom, sa Životom samim...
Nju treba čitati, a ne o njoj pričati...
Završit ću
rečenicom iz njezinog nedavnog priloga:"..Voljeti i činiti dobro, bez obzira na to da li će nam se to vratiti ili ne.."