Profil autora: skorpijaJ
blogspot.com/
Ne.Nisam ja pjesnik.
Ja sam samo obicno piskaralo.
U pokusaju da svoje rijeci na papir prenesem. Pjesme moje nisu pjesme,
svaka od njih je po jedan moja dah.
Dok god i jedan covjek cita moje nebuloze, ja zivjecu cak i kad postanem prah.
Zbog obilja poezije na magicusu sve češće čitamo komentare kako se pretvaramo u književni portal...
No mi to nismo iako poezija, ona prava u svojoj biti ima nešto mistično i transcendirajuće....
skorpijaJ u svom profilu tvrdi da nije pjesnik...
No, svaki naš čin, pa i čin pisanja prosuđuju i procjenjuju drugi...
Tako je to u ljudskom svijetu...
Iako je tek kratko s nama skorpijaJ je pobrala 660 komentara pod svojim tekstovima...
Vjerujem da je još više njezinih komentara pod vašim tekstovima, daragi moji magicusi...
Ako ovo nije poezija, ja onda ne znam što jest:
Ako može...
Ako
može...Ako može ja bih mjenjala
ovo zelenilo u očima,
igru u nogama,
dodir u prstima,
bol u grudima...
Sve dajem za izdržljivost kamena...
Broj komentara: 53
Adrenalinska (neki bi je nazvali samo erotska):
KAD ŠKORPIJA LJUBI;))))))))
Broj komentara: 44
Ima još:
OTROVNAČIK ZAGRIZI! :))
Broj komentara: 43
Tko se krije pod plaštom strasti?
ZATVORI OČI I UPOZNAJ MEBroj komentara: 36
D
a li se ipak stvarno boji da je neshvaćena? Pismo brižnom prolaznikuBJEŽI DOK JOŠ MOŽEŠ!
Pismo brižnom prolazniku
BJEŽI DOK JOŠ MOŽEŠ!
Nemoj me pokušati shvatiti.
U toj nakani uspjeti nećeš.
Jer skica je to što vidiš.
Pokvarena ploča to što čuješ.
Kažeš voliš me sretnu,lepršavu.
Po čemu vidiš da sam sretna?
Po veselim notama koje pjevam?
Ne daj se zavarati tako lako.
To je samo još jedna obična pjesma.
Davno izučena.
Davno odpjevana…
Od kud ti pravo da se raduješ mojoj sreći?
Od kud ti pravo da tuguješ kad ja sam tužna?
Nastavi svojim putem prolazniče!
Ne zaustavljaj se kraj mog ponora!
Živi svoj mali dosadni život.
Ja sam preveliki zalogaj za tebe.
U mojoj duši je toliko otrova.
Nju vežu čelični okovi.
Ne pokušavaj me izbaviti…
Kasno je!
Zašto mi oči tražiš?
Nema ih!
Samo su duplje ostale.
Prazne…
Umrlo je zelenilo u njima.
Ti ne znaš kako boli praznina.
Kako dušu lomi jedno veliko NIŠTA.
Bježi od mene prolazniče!
Ja sam ti kao kuga.
Sve što poželim voljeti,umire.
Ne želim te ubiti ljubavlju.
Nemoj me pokušati shvatiti.
Ni samu sebe ne shvatam.
Zar niko ti rekao nije da
u ponoć ne valja stajati na raskrsnici?!
Ti si stao kao radoznalac
na najvećoj raskrsnici mog života.
A sat polako odkucava ponoć…
Kakogod, mislim da je u naše jato doletjela vrlo posebna ptica i da njezino vrijeme na magicusu tek dolazi...
Ako samo malo pažljivije čitate, vidjet ćete i anđele i demone iza njezinih riječi...
Silina strasti koja može biti i životvorna i razorna...
Igra Erosa i Thanatosa vješto upletena u igru riječi...
Pjesnik je, mi to možemo reći, no, ona će se sa sobom morati dogovoriti...
Irida
bglavac
