Profil autora: nibruno

U 50- tim god. volim i pisem poeziju i prozu, blog:  http://nibruno.blog.hr/

Oprostite mi pristranost, ali jako mi nedostaje njegova poezija...

Naravno, upoznala sam ga u blogosferi i došao je k nama tragom koji sam ostavila na njegovom blogu...

Teško mi je napraviti selekciju njegove poezije jer bih morala nabrojati sve...

Umjesto toga stavit ću prvu, nešto u sredini i zadnju upisanu pjesmu...

Dajte prirodi šansu

I tako, na taj čudesno,
lijepi zvuk otvorih oči.
I onda ugledah prizor
neobičan.

 

Na drvoredu
mladjahnih bukvi
jato raznolikih ptica
pjevaše složno
odu svanuću.

Kroz drvene letve,
već poprlično oronule ograde,
sunce je pružilo
notne linije po starome putu,
a otpali zeleni listovi
hrasta note posložili.

 

A zatim u trenu nastade tajac.
Lahor se zaustavi i sve
što zvukove pravi,utihnu.
Postade svuda potpuni mir.

 

A onda na svinutoj stabljici
rascvala maslačka,
orkestar mrava skladno
povuće gudala po strunama
od tananih paukovih niti.

 

Tamo malo lijevo
na najnižoj,najtanjoj grani
procvale trešnjine mladice,
dva cvrčka složno davaše
ritam svojim poznatim zvukom.

 

Dolje pak u travi,na
blještavm perlama
jutarnje rose,tanahan
svitac,ljiljanovim
tučkom,čudesno lijepe
zvukove stvori.

 

A zatim sa najviše grane,
sa samoga vrha,
stoljetne bukve kvartet
slavuja prosu slapove
čarobnih nota.

 

Čudesni zvuci prostrujiše
krvnim žilama svakoga
živoga stvora,
a zrak se ispuni mješavinom
najljepših duginih boja.

 

Odjednom sve stade,
ali samo na tren.
Zatim sve poče vibrirati,
u nekom magičnom transu,
a na nebu se pojavi
prozračan natpis:
"Ljudi,dajte konačno,prirodi šansu!"

Sifi, 12.05.08 Autor-Bruno Nikolic

LJUDI SU RAZLIČITI

Ljudi su različiti, karakteri razni...

Ljudi su različiti, karakteri razni. Neki imaju puno toga u sebi,neki manje, a neki su pak prazni.

I zna se da je karakter
u životu jako važan jer svatko želi živjeti s nekim tko je karakter pouzdan, siguran,snažan.

A dušu srodnu pronaći u životu želja je svakom najveća. I netko pronadje pravu, netko sličnu a netkog ipak ne posluži sreća.

Ipak,neki nisu svjesni
da sa svojom srodnom
dušom već odavno žive jer gledaju na nju iz neke pogrešne perspektive.

Sifi 12.11.08
Autor:Bruno Nikolic
http://nibruno.blog.hr
CC some rights reserved

RIJEKA

Miris vode i miris ribe. Vilin konjic lebdi u zraku.

RIJEKA

Miris vode i miris ribe.
Vilin konjic lebdi u zraku.
Tamo,prèko,pčela pleše, na cvijetu crvenu, na maku.

Žubori,klokoče,vrtlog pod starim panjem, voda kovitla mladicama, njiše,igra se,granjem.

U vrbinu hladu, skriva se lutalica.
Dašće i zijeva pseto. Ponekad ,glasno zalaje na... Na nešto.

I dok,tako,sjedim,na obali
i gledam rijeku,
neka mi sjećanja draga, nadolaze,plove, pred očima teku.

A,rijeka teče i teče, tajne nosi, kad-kad` se smanji,presuši, opet nabuja, teče i teče i teče... Vremenu prkosi.

Sifi 10.06.10
Autor:Bruno Nikolic
http://nibruno.blog.hr
CC SOME RIGHTS RESERVED

Došao je u našim prvim mjesecima javnog rada i djelovanja...

Nema ga od 25.07.2010 ...

Nadam se da je dobro...

Nedostaje mi njegova poezija...

Nedostaju te lijepe etide svakodnevlja...

Irida