Profil autora: MYLO
Ako si ikad letio hodat ćeš zemljom pogledom uprtim k nebu, tamo gdje si bio i kamo se čezneš vratiti... DA VINCI
Ako je nema trenutno namagicusu, onda sigurno radi nešto važnije u svom životu...
A baš je lijepo počela...
ZRNCA IZ MOJE MALE BILJEŽNICEPoruka anđela Mihaela... ... predana ženi u Sloveniji prije par godina... ... u jednom od mojih lutanja po netu davno završila u mojoj bilježnici...
Broj komentara: 6
' Vi ste na različitim stupnjevima razvoja i međusobno se nadopunjujete.
Nitko nije više potreban ili više bitan za razvoj ako i jest na višem stupnju. Svi ste potrebni i svi dopunjujete zajednički razvoj, a time i kozmos. Svatko sa sobom nosi dio uzorka i poruku koja je važna za daljni put svih vas. Budete li znali povezati sve te dijelove i poruke u jednu cjelinu tek tad ćete moći biti prava cjelina i tek tada ćete moći kročiti na put naprijed.
Nitko nije isključen iz tog jedinstva, nitko nije nevažan u toj cjelovitosti. Nije važna starosna dob niti životni poziv, važno je da poruku koju nosite u sebi znate razvijati i rabiti u životu, te s njom surađivati u zajedničkom razvoju koji vodi u jedinstvo svega.'
kad oprostimo, čvorovi prošlosti se otpetljaju...
" Oče naš" u jednoj želji rastopila je tuga. I kapi kiše stoje u mojim očima. Zadnja iskra nade utopljena, u mom srcu - rasprodane karte za posljednji koncert. Ona... Miriše li na vinyl, na neprospavane noći? Kava, kolutovi dima, dvije dimenzije- povezane šutnjama koje shvaćaju. Potpuno nesvjestan odraza u mojim očima. Svog... Jedinstven, neponovljiv u nekim drugim zjenicama. Misli mi stvaraju akvarele. Kava se ohladila, još se vide tragovi noći u prozorima. Za mene- ne padaju zvijezde...
kako nas nekad potraga odvede na neobična mjesta... i tamo nađemo svjetlost u svojim demonima... iz priče o vampirskom svijetu...
NEIZGOVORENA PRIČA...2Ali što je cilj? Ne razumijem....
malo sam pala zadnjih dana... vučem se unaokolo, a u mojoj glavi vuku se misli... trebam ih izbaciti, da kažu što imaju pa da zašute, a ne da se vrte i vrte i vrte...
mislim, sve je to lijepo i krasno, ima na ovom svijetu toliko i lijepih i dragih stvari... i u biti ne bih trebala vrtjeti sve ovo u glavi, imam ljubav, imam posao, imam obitelj, imam rješeno stambeno pitanje, imam i nešto dugova ( al ko ih danas nema ;D ) i sve je to super...
< neću reći ALI, jednom mi je neko rekao da su sva ALI samo formati isprike... >
mislim da je moja najgora situacija nesnalaženje u ovom svijetu. koliko god i kako god pokušavala ne mogu ga prihvatiti kao ovakvog.... sve se nešto MORA ( a to kod mene izaziva suprotan učinak, imam urođen otpor prema nametanju i moranju do te točke da imam koje kakve ispade ako mislim da me netko čak i usmjerava da moram, što god to meni značilo)... nemojte mi se smijati ali za Valentinovo spremala dragom iznenađanje pa se od nervoze prepila i tu mi puca film... ono što sam saznala drugi dan od njega (kojem je, onako divnom, sve to skupa bilo previše smiješno da bi mi zamjerio) je da sam prvo plakala jer ga volim, pa izbacila sve što sam mogla iz sebe (crveno vino), pa plakala jer mene svi prisiljavaju na nešto (jedino me to uspio razumjet), pala zamotana u dekicu i izbila vrata... nekako me to prati cijelo vrijeme i sad je izbilo van... sa par napadaj panike ??? u biti nisam loše, ni bilo što slično samo me ovaj svijet baca u letrgičnost, apatiju... ne shvaćam ga i ne mogu ga shvatit... morate nešto da bi se hranili - znaći da bi preživjeli, morate nešto da bi imali zaklon nad glavom - opet da bi preživjeli, morate poštivati neki slijed - što opet na kraju vodi preživljavanju... ne morate ali takvi ne opstaju dugo... cijeli ovo postojanje sve svodi na preživljavanje ( što god to kome značilo)... ne bi tako trebalo biti... ograničena sam fizičkim, sputana sam fizičkim... a znam da bježanje nije rješenje, niti ne želim bježati od razloga... i tako bauljam već par dana, iz dana u dan... još da se uspijem naspavat, no danima sanjam tako živo, opipljivo, da se budim prebijena... kad legnem osjećam šuškanje i zujanje u ušima i osječaj sličan onom kad se ne možete pomaknut... al takve stvari me više ne iznenađuju...
i što je pjesnik time htio reći.... baš ništa, samo cijelu ovu zmiju riječi pustit van iz glave... a gdje nego ovdje... jedno sam sigurna... PROĆI ĆE...
< ako prođe :)))) >
Danas mi se dogodilo nešto onako.... žblj.... Zanima me što vi mislite o tome i imate li sličnih iskustava...
Broj komentara: 24
Na žalost, doma imam Mozillu i znam da će ovo ispasti sitno :( Bit će bolje :)) Danas pri povratku s posla, stajem na bankomatu i velim prijateljici da me pričeka. Točno ispred bankomata upada mi žena, jako loših zubiju (čudno što se primjeti)i tamnih naočala i počne me pilat kako je ona hođina kčer i počne mi gurat paketić u ruku da mi treba to, da su tri žene bacile na mene, da nek joj dam koliko mislim, da joj žene daju po 300, 400kn, ... Taman kad sam ju počela slušat zazvoni mi mob jer je mojoj prijateljici dojadilo čekat me i okrenem se da joj mahnem... na to ova počne još jače... da se neću udat.. al tu sam ja počela tjerat ju da nemam... Na to su uskočile neke cure koje su stajale sastrane nek me pusti na miru... u svemu tome uspjela me toliko smotat da sam joj rekla ime i da mi je uspjela gurnut taj paketić u ruku, makar sam joj ga vratila... Kad bi razmišljala svojom glavom, rekla bih da se tu radilo o nekom pokušaju mentalne manipulacije (još više zbog tih tamnih naočala), koju je poremetio poziv moje prijateljice. Ali mi je nakon svega ostao jedan jako loš osječaj, pogotovo jer je izvukla ime od mene, što mislim da ima i veze sa pričama koje sam čula u okruženju u kojem sam odrastala. Pa me zanima što vi mislite?? Veliki pozdrav svima od Mylo :)))
crtica iz života...
Od trena kad se u meni prelomilo čini mi se kao da se sve više… hm… recimo odmičem od svega oko mene. Ispočetka me to zabrinjavalo jer mi se činilo da sam postala hladna, apsolutan gubitak emocija… pa sam shvatila da sam samo izgubila naučene reakcije… a nove još nisam naučila procesuirati… i tako…
Kužim ja u zadnje vrijeme da sam „odmaknuta“ od jako puno toga… i to uopće nije loše… i da sam upala u neko stanje mirovanja… pa prihvatim i to… sam kak dugo… ja sam vam takva da kad mi postane premirno ja ću si sama napraviti cirkus, samo da se imam s čim igrat jedno vrijeme… obično nastrada moja bolja polovica, koja sve to stoički podnosi… i pušta da se sama slažem, pa makar to bilo – „a da prekinemo, ja si imam nekaj za složit, a moram to sama“…
Pa kad me opet ćopio nemir neku večer istresla to njemu, naravno kad je on padao u san, ili bar pokušavao
JMoj dragi kuži puno, vjerojatno puno više nego ja to mislim, samo spada u skupinu koja se ne zamara previše oko svega, a ja sam „željka znatiželjka“. Nema tog -što, kako, zašto- koje će me zaobići, što više znam to više želim znati. On zna, do jedne točke, i to mu je dovoljno, zadovoljan je tu gdje je i pokušat će tu postići sve što može, a ja… ne samo da bi u svemir nego bi i turbo pogon po mogućnosti… Njemu jedno isključuje drugo, a ja mislim da ja mogu sve…
Kad sam krenula s pričom da zar ga nimalo ne zanima mogućnost da ide dalje od ovog, da ima više… on misli da s razlogom to ne možemo, a ja ne vidim taj razlog, pa zašto ne…
J Malo me ljuti njegov stav da ili ćemo bit zajedno tu ili ću sama u svemir ( a ja mislim da mogu imat i jedno i drugo, makar znam da je to teži put), a i izjava da svaki put kad se pomaknem, pomakne se i on makar to baš i ne želi… Poanta te priče je na kraju ispala da ja vidim neke stvari što on može (kao na Zeusovoj vagi svoje baš ne doživljavam) pa…Hoću i ja!!! Ne može!! Zašto??? Na neki način to ne želi, niti ja to mogu… ????.... Njegovo objašnjenje : on je jednostavan, a ja komplicirana… on je primitivac s toljagom i orasima koje lagano krcka s tom toljagom, a ja svemirka i samo trebam stisnut gumb kad nešto želim… I sad ja, sa svom tom tehnologijom želim znat kako ta toljaga funkcionira, a imam sve te gumbe… I nikada ju neću shvatiti… Mislim, shvaćam ja njegovo objašnjenje, ali ne prihvaćam…
E, moj primitivče, zadrži si svoje orahe… Nabavit ću si ja svoje!!
JVoli vas sve vaša Mylo
J
dragi moji, eto i mene sa godišnjeg...
… pa hvatam konce, čitam zaostatke… nadam se da ste mi svi dobro, živi, zdravi i sretni… ostalo je divno more iza mene, pa sad u nove radne pobjede... da se i ja pridružim štafeti… evo 5 stvari o meni:
… pa hvatam konce, čitam zaostatke… nadam se da ste mi svi dobro, živi, zdravi i sretni… ostalo je divno more iza mene, pa sad u nove radne pobjede... da se i ja pridružim štafeti… evo 5 stvari o meni:
1. Odrasla sam u knjigama…
u mojoj bližoj okolici nema knjige koje se nisam dočepala :) knjige su moja veelika ljubav… uvijek malo udaljena, sa knjigom u ruci, malo isključena, što je u meni razvilo velikog sanjara i veliko znatiželjno dijete… nikad nisam bila potpuno ovdje (vidi točku 2. :) ) svaka dobra knjiga može, ali najviše fantastika – vile, vampiri, čarobnjaci, patuljci, … Tolkin, Kay, Williams, Pratchet,, Zelazny…. i uvijek su mi najveći bljeskovi stizali baš kroz takva štiva… :) uostalom, to samo potvrđuje da je jedino što je bitno gdje ti je srce :)
2. Duboko sam uvjerena da sam ja zamijenjeno vilinsko dijete.
obožavam vile… i vampire stare garde kao njihovu drugu stranu novčića…nekad čak mogu i osjetiti krila koja mi vire… znam i reći ljudima da sam ja mala vila, a onaj tko može vidi mi krila… uvijek sam se tako i osjećala… sa svojih uskoro 28, do nedavno sam bila totalno izgubljena prema van, pomalo nesposobna za snalaženje u ovom svijetu i među ljudima… uvijek sam osjećala da iz mojih očiju viri malo dijete koje gleda gdje su ga to bacili i zašto su ljudi takvi kakvi jesu, kad bi ono samo da se prema njemu ponašaju onako kako se ono ponaša prema njima… pa je došlo prihvaćanje da su to jednostavno ljudi… kad sam lupila do dna davanja sebe drugima, lupilo je i mene po prvi put :) i onda se sve počelo kotrljati… dijete je malo odraslo, naučilo, prihvatilo, prožvakalo, malo se bediralo jer je svijet takav kakav je, pa si pustilo mira,otišlo u drugu krajnost i izgubilo se… opet :)
3. Tvrdoglava sam…
na određeni način sve mora biti kako si ja nacrtam, ali sam prije svega za dogovor… ako nisam u pravu priznat ću, ali tek kad mi se dokaže da nisam u pravu… što više znam, to više pitanja imam, tu i tamo napiknem ono pravo :) oni meni bliski rekli bi da bauljam, bauljam, a nikako da padnem :) ne dam se.. :) pa sam si pustila mira, uzela pauzu i upala u kronično tupilo i pasivnost… ali jaaako… pa sad opet nisam zadovoljna… i jesam i nisam, ko na klackalici… zašto bi bilo jednostavno kad može biti komplicirano :) trenutno mi je sve ravno…zalutala totalno… dok me opet ne lupi :)
4.
Volim spavati, jako volim spavati, trenutno sam u fazi da više spavam nego sam budna… volim uživati u hrani, u bilo kojoj hrani, od najsitnijih komadića… u šali znam reći mom dragom da se nikako ne može mjeriti s dobrim krmićem :) volim pasove, volim zvuk, volim ples, volim jesen, trenutno volim ljubičastu,… posebno volim more i dupine… najviše cijenim iskrenost... sve se može, samo treba pričati... teško prelazim preko nepravde... iza mene nema skrivenih riječi ni misli - to što vidiš to dobiješ... duboko poštujem tuđi život, istinu i mišljenje... svatko se igra sa svojim kockicama :)
5. Vjerujem u sve i ništa… jedino što sam sigurna je da će sve biti točno kako treba… što god to bilo :)
sve vas pozdravlja vaša mylo :x
Izdvojila sam ono što se meni svidjelo i ne mogu nakon ove malene retrospektive ne reći:
Nedostaje mi, žao mi je što nema vremena za pisanje...
Slutim bogatstvo jedne duše do kojeg su vrata tek odškrinuta...
Irida
bglavac
edin.kecanovic
