Profil autora: ljubicica

Teče i teče, teče jedan slap; što u njemu znači moja mala kap? Gle , jedna duga u vodi se stvara i sja i drhće u hiljadu šara. Taj san u slapu da bi mogo sjati, i moja kaplja pomaže ga tkati. Dobriša Cesarić ..da li pomaže , samo čete Vi znati....

Upoznala sam ljubicicu na Mystic-u....

Djelovala mi je dražesno, nježno, krhko i lahorasto...

Gracilna građa i neka vrsta plahosti u njezinim očima prekrivaju njezine godine...

Tako joj odgovara izabrani nick stidljive ljubičice, a i došla je na magicus nekako s proljeća...

Ovako je počela i ovako je mislila na početku druženja s magicusima:

otudenje

Vec nekoliko mjeseci secem magicusom, citam price i njihove komentare....i uglavnom ne komentiram nista.Jedan od razloga za to je taj sto vidim iz prilozenog da ste Vi vec uigrana ekipa koja se dugi niz vremena "poznaje", pa mi se moj prilog cini suvislim, nevaznim. Vidim takoder da veliki dio vremena provodite uz elektronsku kutiju i tako se " socijalno" druzite.

Napisane rijeci ne mogu imati isti znacaj kao izrecena rijec osobi koja sjedi nasuprot vas dok ju gledate u oci i pratite mimiku njezinog lica.Isto kao sto ni jedan smajlic ne moze nadomjestiti sirok osmjeh popracen toplim pogledom i borama na licu.A tek cvrst zagrljaj koji svima vama treba kad vam je tesko?

I svi mi vi dajete dojam ljudi koji zive pod pritiskom svakodnevnice i vecina komentara napisana je u zurbi i djeluje meni, osobi sa strane, kao obaveza da se pod svaku cijenu komentira napisani tekst pa makar samo smajlicom( da li je to pravi osmjeh, prepustimo masti, zar ne? ).Recenice su cesto puta skracene, misli nedorecene, nedefinirane, te nije ni cudo da dolazi do svjesno- nesvjesnih nesporazuma, ponekad i atakiranja cemu onda slijedi replika na repliku, pa ispricavanja na ispricavanja. I kako to uvijek u zivotu biva uvijek je neko u tome svemu zrtva- ovog puta pred smijesnom palsticnom , elektronskom kutijom punoj genijalnih zica koje vas " spajaju", pa " razdvajaju"....

Ne znam , da li se uopce poznajete licem u lice. Da li ste ikad popili kavu zajedno i nasmijali se onako od srca, grohotom, da se sve trese oko vas? Ima li zaista smisla skrivati se pod nekim imaginarnim imenom vase proslosti, sadasnjosti ili onog " htio/ htjela bih biti? Boze, kad zbrojim sve price i komentare u jednom danu ovdje na magicusu, pitam se kada se druzite sa familijom, prijateljima i koliko vremena uopce imate da popijete casu bilo cega i otvorite svoju dusu?

Ne zelim ovim pitanjima i razmisljanjem nikoga od vas povrijediti, ali ne mislite li da vas ovo druzenje kroz elektronsku napravu u stvari jos vise otuduje od okoline i od vas samih? Zeljela bih jedan iskren odgovor od srca.

Uslijedili su sadržajem različiti tekstovi, posebno bih izdvojila njezinu poeziju koja jednostavnim riječima, a opet finim potezima oslikava unutarnji prostor njezine duše: RIJEČ, KAP ŽIVOTA, DODIRNI ME, NOSTALGIJA, PUTNIČE MOJ, U PROLAZU