....ogledalo ogledalce.....

SUZA

....danas je tako,sutra će vjerojatno biti drugačije....

Dan je sunčan,vedar i topao.Usprkos tom blještavilu sunca,u meni vlada neka neobična tuga i melankolija.Iako sam mislila da ću biti hrabrija,pogled na praznu stolicu preko puta mog radnog stola,izazvao je laganu drhtavicu i nevjericu.Jer, na toj stolici sjedila je ona.......divna i prekrasna osoba...divna prijateljica...savršena suradnica.

Tužna sam.Svakako da sam tužna.Ali,proći će to mene (valjda).Nedostaje mi....njezin osmjeh,njezin smjeh...tihi i miran način pričanja....njezina dobrota...plemenitost.

Misli naviru jedna za drugom,mnoga sjećanja se bude na dane provedene zajedno...slike se redaju kao na filmu.Sve su to lijepe i ugodne uspomene iskrenog prijateljstva,kolegijalnosti i nepresušenog izvora razumijevanja.

Bila je prijatelj u pravom smislu te riječi,osoba kojoj si mogao sve povjeriti,bez da te pita"a zašto?",kojoj si mogao sve reči bez da pita "a kako?".

Pijem jutarnju kavicu vrlo polako,pokušavam uživati u njenom okusu,upiti njezin miris skrečući pogled sa prazne stolice,ali mi to nikako ne uspjeva

Ne pitam se zašto?,kako? zbog čega?,jer znam da odgovora nema......a što bi mi uopće i značio odgovor.?Nje više nema i tu moram staviti točku.

Izgubila sam veliko blago,veliko bogatstvo,ali u duši sam sačuvala sve njezine kvalitete iskrenog,poštenog i plemenitog čovjeka.

Iz moga oka ipak je kapnula jedna suza.Posljednja.

I na kraju samo jedna strofa Jesenjinove pjesme,koju će možda i čuti

Doviđenja,dragi,doviđenja,

Ti mi prijatelju jednom bijaše sve.

Urečen rastanak bez našeg htjenja

obečava i sastanak,zar ne?

BUDILICA

.....kako se budim.....

Jutarnja budilica nije mi potrebna i vrlo rijetko je koristim.Budim se i bez nje.Kako?Moja budilica je orkestar, smješten na drvetu pod prozorom,koji svako jutro izvodi simfonije svog neiscrpnog repertoara.Pjev mojih dragih ptičica.Toliko ih ima i tako su glasne,da je uz njih nemoguće nastaviti spavanje.

I dok prve zrake sunca polako padaju na moj krevet,milujući me i grijući me,moji veliki prijatelji sve glasnije i glasnije cvrkuću.Njihov pjev je tako prodoran,ali opet tako nježan.Barem meni.Neumorne su u tom svom cvrkutanju,a glasnice im nikada ne zakažu.Za nagradu dobivaju "mrvice kruhića",koje im svako veče stavljam na prozor.One već znadu gdje će ga naći.

Tako mi one prve zažele dobro jutro.Niti ne slute koliko mi znači njihov pjev......u rano jutro toliko života i radosti...

Eto,tako moj dan započinje radosno, sretno i veselo sa djeličem prirode i uvijek se čudim kako nam je malo potrebno da budemo sretni,a još čudnije kako to malo uvijek nedostaje.

Zanimljivo je da ovaj članak nitko nije primijetio, čak ni Tavrick koji ga je na neki način potaknuo...

PREDAVANJE

...da li su to uistinu one...?

Neki dan,predveče,otišla ja u knjižnicu.Dok sam pregledavala,listala,čitala knjige i premišljala koju ću posuditi,pogled mi je pao na postavljene stolice u jedno desetak redova.Znala sam da se tu često održavaju poneka predavanja,pa mi je palo na pamet,da bi se i ja mogla malo sjesti i poslušati.Uzela sam brzo knjige i sjela.Pošto mi nije bila poznata tema, upitah ženu do mene o tome.O duhovnosti-kaže ona.No dobro,poslušati ću i ja.Toga ionako nikada dosta.

E,sada dolazi ono najbitnije.Točno sam znala,da imam neku "bubu"u glavi i da sam najviše zbog nje ovdje ostala.Tavrick-ov članak Babayoga bila je ta "buba".Pomno sam počela pratiti dolazak svih osoba,budno prateći tko bi mogao biti Babayoga.Istina,prve redove zauzele su odmah starije gospođe.Bilo ih je jedno dvadesetak.Između njih su se smjestili i poneki mlađi ljudi,ali mene su sada interesirale samo Babayoge.Neke od njih,izvadile su olovke i bilježnice,kako bi valjda sve rečeno zapisale.

Predavanje je započelo,a večina njih je žurno zapisivala.Poneka nije uspjela zapisati rečenicu,pa su prekidale predavača da ponovi.

Ali,da ne duljim.Predavanje je trajalo oko sat vremena.

Došavši kući,nisam se mogla zaustaviti od smijeha.Od predavanja,nisam gotovo ništa niti čula niti zapamtila.jer je moja pažnja bila usmjerena i zaokupljena Babajogama.U glavi mi se vrtile Tavrick-ove riječi: gdje one sjede,koliko godina imaju,čime se bave,čime se hrane.

Nikada do tada nisam promatrala te osobe kao Babayoge tj.na način kako je to Tavrick opisao.Iako nisam bila sigurna,da li sam uočila prave Babayoge ,u mašti sam ipak odabrala njih par,koje bi mogle odgovarati takovom opisu.

Eto,tako sam ja bila "uvučena"u promatranje,i pronalaženje Babayoga.HA ha ha ha....

Nadam se da će slijedeći put pisati o Babajoginima.Njih bi možda bolje uočila,a možda bi mi i promatranje bilo interesantnije.Hahaha!

Pokušavam dokučiti tko je "KRIVAC"...

POVREDA