Elyca

Elyicu poznajem još iz vremena prije magicusa...

Družile smo se dugo vremena u blogosferi, a onda smo se i osobno upoznale...

"Sjela"  mi je na prvu...

Impulzivna i nestrpljiva..., ali....

Iskrena...

Otvorena...

Originalna i svoja...

Što misli to kaže...

Što kaže, to i misli...

Oštro oko i oštar jezik...

Tu-i-tamo smo se čule telefonom kad bi ona aterirala u Zagreb...

Magicus je več prošao porođajne muke i prebolio prve dječje bolesti kad je jednog dana opet zazvrjao telefon...

Na zaslonu vidim da me zove Elyca...

Opet je u Zagrebu i zove me na kavu...

Sa žaljenjem odbijam jer mi je utračala u vrlo gust raspored toga dana (čekala sam klijenticu da mi svakog trena pozvoni na vrata)...

Još malo ćakulam sa Elycom, onako, neobavezno, o svemu pomalo...

Pitam je usput zašto neće pisati na  magicusu...?

Ona se smije..., "šta ću vam ja"  - kaže..."ne uklapam se"...

Ja je uvjeravam da nam treba faktor protuteže, kao uvjet ravnoteže...

Treba nam prizemljenje kad mi duhovnjaci previše odlepršamo u visine...

Treba nam "drugo mišljenje"...

Treba nam ogledalo u kojem ćemo se ogledati...

Uvjerim je na kraju i ona se uskoro pojavi na magicusu...

Temperamentom bure iznosi svoje stavove i viđenja...

Njezini članci su poput bujica...riječi...

Ima potrebu puno stvari reći odjedanput i uglavnom joj to polazi za rukom...

Često ponavlja da  je zbog mene na magicusu...

Ja je nisam obvezala, samo sam je pozvala...

Ali mi je drago da je tu sa nama...

Raščepušane kose i raščepušanog  (čitaj: neukrotivog) uma, originalna i jedinstvena...

I više ne želim biti "kriva" što je tu... 

Elyce, evo, ja tebe oslobađam "obveze", a ti mene oslobodi "krivnje"...

Znaš, i duhovnjaci su prije svega....i....nakon svega...samo ljudi...

Metla ne može zamijeniti anđeoska krila, pa počesto možemo čuti tresak o zemlju...

Zbog kvara na metli..., naravno...

Uh...ovo sam se sad ja zabubala u stup

Irida