Postoji dinajino vrijemee i vrijeme poslije dinaje...
No, ja to dijelim na: dinaja - druginickovi - sretan trenutak...
Tri vremena (na magicusu), more drugih nickova, sedam velova i devet života...
Priznajem, dinaja me u početku impresionirala...
Impresionirala nas je sve...
Načitana, obrazovana, zaljubljena u LJEPOTU i ZNANJE...
Nastupala je s nekim autoritetom...
I njezine nagrade iz tog vremena neosporne i neosporavane...
Onda se dogodio neki prijelom...
Neću o tom vremenu, o ružnim stvarima i situacijama i još ružnijim posljedicama...
Nakon niza drugih nickova pojavio se sretan_trenutak i pokušao prekriti dinaju iz vremena prijeloma...
Mijenjati nickove je lako, mijenjati sebe je teško, a koji put nemoguće...
Početna dinajina zanesenost i ushit su se osjećali u svim njezinim nickovima, a kod sretnog_trenutka postali trajno stanje egzaltacije...
Ispočetka me je, moram priznati sve to jako iritiralo i jako žalostilo...
No, svako povišeno stanje je nezdravo i grozničavo, kao povišena temperatura...
Na kraju mi je pisanje komentara poetskim jezikom postalo samo blazirano...
Čak bizarno i smiješno...
Shvatila sam da je ona zarobljenik riječi...
Zarobljenik svih pročitanih riječi...
Živi u "kutiji od snova"...
Riječi su je "preuzele"...
U mreži satkanoj od riječi koje je skupilaa tko zna otkud i "posvojila", neki bi možda čak rekli "prisvojila"...
Gdje su se razbježale njezine vlastite riječi tko zna...
No, nema ih, zato nema "razgovornog" čak ni u komentarima...
Malo kolokvijalnog i prizemnog bi me ugodno iznenadilo...
Odnedavno imamo opet nekakve prijelome..., faze...
Ili piše...ili samo komentira..., nikako oboje zajedno...
Postala sam indiferentna na te "misaone uzlete" u komentarima iako su često začinjeni gomilom pročitanih činjenica i podataka...
Postalo je zamorno...
Voljela bih da je drugačije...
Irida