cyberbaka

 

ovo je dar iskrenosti od mene...vama...za moj rođendan...

trenutak istine...skidanje velova...

cyyberbaka je moja treća - iridina tajna...

to je tajna koja to baš i nije, jer je većini vas odmah bilo jasno da sam to ja...

odmah ste me provalili kao i moja unučica koja je skrivila taj nick...

ispričat ću vam priču...istinitu...

bilo je to negdje na početku rada našeg portala...još nismo imali automatsko puštanje tekstova...portal je još bio nedovršen....dograđivao se malo-po-malo u hodu...sve smo radili sami...uređivali smo pomno svaki tekst... pratili svaki tekst i komentar...usmjeravali energije da sačuvamo osnovnu ideju portala... da je razvijemo...nastojali da ničiji tekst ne "visi" predugo neobjavljen...ljudi su dolazili... broj članova je rastao svakodnevno...prvih 100 članova je izazvalo buru oduševljenja...razlog za slavlje...ideja je ipak dobra...posla sve više...mi bi se brinule kad trebamo ići što privatno obaviti...u takvim trenucima smo moljakali čak i članove naše tehničke ekipe da puste novopristigle tekstove...na redakcijsku adresu je stizala gomila mailova...upita...uz to je svaka od nas i dalje obavljala privatne konzultacije...seminare...radionice...dakle...opća gužva...od privatnog života ni P...

u takvoj gužvi meni zazvoni telefon (i inače mi stalno zvoni već godinama...da ne kažem desetljećima)...kćer pita može li dovesti djecu jer ona i muž moraju nešto obaviti...naravno da sam ih pričuvala...unučica (već školarka) se i znala sama zabaviti nečim... ali unuk...?nakon što smo obojili sve bojanke koje sam im isprintala...nako što smo ispričali sve priče kojih sam se mogla sjetiti...ispravio me svaki put kad sam ma samo malo izokrenula rečenicu...od spavanja ništa...ako ne računamo da sama sama sebe skoro uspavala...nakon što su kuhinjska tamna vrata bila išarana svim mogućim crtežima kredama u boji (ta vrata su kod mene velika ploča za malu djecu...za svu djecu koja mi dođu...ne samo za moje unučiće)...nakon svega...došlo je moljakanje za internetske igrice...popustim i dopustim s tim da na jednom kompjuteru mogu igrati samo na smjenu...i to im je bilo teško...jedva su ustupali mjesto jedno drugome...no problem je bio u tome što sam ja bila treća smjena...cijelo vrijeme samo se napola s njima igrala...ali i napola uređivala novopristigle tekstove...to je bila zapravo i dobra pedagoška pauza za njih kad bi se dograbili oko toga tko je duže za računalom...

i dođu tata i mama po njih...pitaju ih jesu li bili dobri...naravno...moj mali hahar se požali da se nije dosta igrao na kompjuteru...kćer me pogleda...pogleda njih...a moja pametna unučica kaže...

"ah, šta se može kad nam je baka cyberbaka"...mudrica jedna...i takko sam ja postala cyberbaka...

no nisam odmah to pretvorila u svoj nick...u međuvremnu smo već imali isprofilirane autore koji su i sami intervenirali na svaki otklon od dobronamjernosti...odlučili smo uvesti automatsko puštanje tekstova, jer je sada...po već postavljenim sadržajima bilo i iz aviona vidljivo i tko smo... i što smo...i koje aspiracije su niti vodilje...koncept je već bio vidljivo jasan...nama je postalo malo lakše...ali samo prividno...i dalje je trebalo graditi...razvijati započeto...izbjegavati zamke i zlonamjernosti....već smo pregrmili puno toga...prvi buntovni odlazak jednog našeg člana (skidanje postavljanog humanitarnog cirkularnog maila za rijetku krvnu grupu...koji već godinama cirkulira virtualom)...zaklada ANA RUKAVINA je intervenirala i tražila urgentno skidanje već odavno nevažećeg sadržaja...mi u redakciji skinuli sporni tekst...autor zapao u nekontroliranu ljutnju zbog skidanja članka...i tako se dogodi da prvi dobitnik MERLINA demonstrativno i uvrijeđeno ode...pun prijetnji...

nakon toga slijedi priča o babuskarama koja me stvarno povrijedila...zato se babuskara kao odgovor na uvrede prva pojavila: babuskara | 17.02.2009 17:21h

magdalena13 | 29.02.2008 22:18h je prisutna otpočetka...ali postaje aktualna tek otkad sam u ezo-timu...jer pod tim svojim imenom radim na televiziji...

znali smo da će u virtualnom kao i u stvarnom svijetu teško biti ugoditi svima...znali smo da nam jednoumlje ni ne treba niti ga želimo...i znali smo da će različitosti biti teško održati u ravnoteži...

u jednom ternutku sam jednostavno bila u situaciji da interveniram posve neslužbeno...dakle da to ne bude redakcijski stav (magicus)...niti moj urednički (irida)...babuskara je jednostavno bila neprikladna...na kraju...to je ipak nick iz inata (eto)kao odgovor na uvrede...magdalena se drži podalje od redakcije...ona ipak pronosi moje posve osobne stavove...e tada sam se sjetila kako su me moji mali mudraci nazvali i aktivirala cyberbaku: cyberbaka | 29.08.2010 03:57h...(jadni moji unučići...a volim ih najviše na svijetu...kao i svoju djecu...usput...znate li da čekam već peto unuče)

uh...koliko života...!

ispade sve osobno i privatno...ako vas ne zanima...preskočite...

ponosim se ovim nickom jer sam ga dobila od najdražih...

Hvala Sara, hvala Jan!

Irida