Ovo je drugo poluvrijeme tigrusa...

Ovo je možda autentično vrijeme Borisa Pecigoša...

Hrabriji i ja bih rekla otvoreniji i iskreniji istupi...

Ne piše tako puno koliko je tigrus pisao...

Volim vjerovati da se bavi onim što ga veseli...

Njegovo kreativno, terapijsko planinarenje je čini se nešto čime puni baterije...

Lijepo je kad nam donese putopis i fotozapis...

Koliko znam, obrazuje se dalje...

Zato njegove nove slikarske uzlete, tek očekujem...

Vjerujem da trenutno radi puno stvari...

Nadam se da ćemo povremeno barem ponešto saznavati...

Mislim da je njegovo umjetničko traganje nalik na ono kod Matoša, Tina, Vjekoslava Karasa i drugih hrvatskih umjetnika...

Ima hrabrosti zaviriti preko ruba...

Usudi se dodirnuti dno boli...

Otvoriti teme o kojima drugi šute Jedan praktičan način kako zavoljeti sebe i svoje tijelo....

Rezultati takvog životnog stava tek zriju u njemu...

Neka mu donesu slavu i novac...

To je izričito sam poželio Tko sam ja!? ...

Tko sam ja!?

Moja životna priča, čini mi se, ide nekako obratno.

Kao tinejđera i mladića više me privlačilo duhovno traganje i to je bilo nešto čime sam izlazio pred svijet. Zasitio sam se toga.

Sada se želim vratiti na Zemlju.

Želim bezobrazno dobro zarađivati kroz ono što volim raditi.

Želim putovati svijetom.

Želim pred drugima stavljati naglasak na svoj fizički izgled i privlačnost.

I da, želim se seksati kao nikad dosad.

I ne želim više nositi masku "dobrice" i "duhovnjaka". To je moj doprinos temi mjeseca.

Amen

P.S.

A slika u naslovu je moja slika "Portret skrivenog" nastala još 2005. godine. Eto, već sam tada naslućivao što želim... Dolazi moje vrijeme, vrijeme bez maske!

Njegova umjetnost prolazi kroz sito svih njegovih metamorfoza...

Zasada je osvijestio i odradio Sedam krugova